U zadnje vrijeme po hranu najviše dolaze osobe iz višečlanih porodica, ali i mladi nezaposleni ljudi.
– Ovaj obrok mi puno znači, jer nemam nikakvih primanja. Nisam dugo bila u Sarajevu od 1971. godine. Živjela sam u Bonu, u Njemačkoj. Po povratku u Sarajevo 2003. godine, u kući koja se nalazi na Velikom Alifakovcu ne nalazim ništa. Moj dom je devastiran i opljačkan. U Sarajevo sam došla silom prilika, zbog rješavanja statusa na sudu u Bonu, tačnije došla sam da riješim probleme oko imena i prezime i tu sam ostala….Kako sam ostala bez ičega i bilo kakvih primanja obratila sam se Centru za socijalni rad Stari Grad – ispričala je za Fokus svoju nesretnu priču Sarajka Medina Hasagić.
Ona kaže da je od 2005. godine dobila mogućnost da se hrani u narodnoj kuhinji te da je sve do tada doslovno živjela samo na hljebu i mlijeku.
Samohrani otac troje djece Bajazit Karišik kaže za Fokus da mu ova kuhinja puno znači.
– Snalazim se kako znam i umijem. Neko me povremeno od privatnika zovne da nešto uradim. Pomogne mi i socijalna služba Stari Grad. Dobio sam subvenciju za struju, a vodu ne znam kako ću platiti, jer imam veliki dug – zabrinut je Karišik.
