Ovo je priča koju želim podijeliti: Neku noć prolazim pored pekare kad…

Neku noć (subota, 21.2.) prolazim pored pekare kod Vrbanja mosta, i zbog blizine semafora vozim polako te vidim dvojicu dječaka od svojih 8-10 godina starosti, kako izlaze iz nje. Jedan nosi jogurt, a drugi burek i, nisu odmakli ni nekoliko metara, ovaj drugi baci onaj burek u travnjak pored i potom pretrčaše cestu prema mostu…

Ako je za ovu priču bitno, dječaci su, sudeći po izgledu bili romske nacionalnosti, ali mogli su biti i bilo koje druge.

Pretpostavljajući šta je u pitanju, i dobro ljut, u povratku iz svoje kupovine, ostavim vozilo kod taksi stajališta i odem do pekare, te gospođi koja je tamo sjedila postavim pitanje da li su kod nje maloprije bila dva dječaka i da li im je išta dala, piše “Doznajemo“.


Nakon potvrdnog odgovora, rekoh joj da su njenu dobrodušnost bacili odmah tu u obližnji travnjak i da drugi put ne bude tako naivna! Žena me samo ćutke gledala, valjda ne vjerujući u ono što je čula, i dok sam izlazio vani, čuo sam iza sebe odgovor “Hvala!”

E eto, pa vi malo razmislite da li ispadate dobročinitelji ili budale u očima nekih kojih u zadnje vrijeme ima mnogo oko nas jer, ni jedan zrdavorazuman čovjek u današnjim vremenima se ne bi tako odnosio prema poklonjenoj hrani, pa makar i ne bio gladan, osobito pored toliko bijede i gladnih ljudi uokolo!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Privacy Overview

This website uses cookies so that we can provide you with the best user experience possible. Cookie information is stored in your browser and performs functions such as recognising you when you return to our website and helping our team to understand which sections of the website you find most interesting and useful.