U Prizrenu kao savremenom gradu sa preko 200.000 stanovnika postoji veliki broj osnovnih i srednjih škola, kako u samom gradu, tako i u čitavom regionu gdje se tačan broj ni ne zna jer se škole grade u mnogim selima za dobrobit i obrazovanje ovdašnje djece.
Dakle, svaka škola ima neku svoju specifičnost počevši od stručnog nastavnog kadra pa do broja učenika gdje u pojedinim školama, a tiče se recimo bošnjačke zajednice, opada broj djece tj učenika u prvim razredima osnovne škole, jer mnoge porodice odlaze vani zbog teške ekonomske situacije a druge svoju djecu daju na učenje na drugim jezicima, albanskom ili turskom jeziku.
No, poenta ove priče je nagli skok maloletničke delikvencije u prizrenskim školama gdje prednjači kocka, alkohol a pogotovu vršnjačko nasilje gdje nema dana a da se ne čuje da se učenici tuku među sobom, a postoje primjeri da se učenici tuku i sa svojim nastavnicima ili profesorima. Neko bi rekao da je nasilje u školi odraz cjelokupnog kosovskog društva, odnosno odraz nasilja u čitavom društvu u smislu da sve ono što se dješava u samom društvu odražava se i u ovdašnjim školama.
Mnogi nastavnici ističu da je maloletnička delikvencija odraz nemoći kosovskog društva i da postaje sve savremenija i okrutnija. Po riječima službenika, tj pedagoga jedne poznate multietničke osnovne škole u Prizrenu koja broji preko 1200 učenika, a koji nisu htjeli da im se pomene ime, ističe se da je u prošloj godini 36 djece, tj učenika do 14 godina počinilo neko krivično djelo poput tuče, krađe i slično, od 14 do 16 godina registrovano je oko 50 učenika, a od 16 godina i više oko 90 njih. Slično je, kako smo istakli, i sa nastavnicima jer se nerijetko dješava da pojedini dobiju stres, slupani automobil ili pak frakturu lobanje u tuči sa nesavjesnim učenicima. To je samo dio, kako nam rekoše, onoga što ,,zarade“ nastavnici obrazujući djecu u današnjem društvu.
Dakako da nastavnici moraju biti uvažavani i plaćeni po zasluzi jer rade jedan od težih poslova, u obrazovanju djece. Trebaju imati dostojno i pravo mjesto u društvu te biti predani svom poslu i ponosni na svoj životni poziv. Nažalost, svjedoci smo da baš i nije tako čak se dješava, kako ističu naši sagovornici, da pri kraju školske godine, tj zaključivanja ocjena mnogi od njih na posao idu pješke a ne automobilom upravo zbog činjenice da će mi neki ,,nezadovoljni“ učenik slomiti auto. ,,U našoj školi pojavila se kocka, a ima i alkohola, tj učenika koji dolaze u alkoholisanom stanju u školu, a najviše ima vršnjačkog nasilja no kazne su rigorozne pa se takvi učenici prvo upozoravaju a onda se prema njima preduzimaju određene sankcije te nerijetko roditelji dolaze da nas mole jer smatraju da je njihovo dijete kao i svako drugo, a možda malo nestašnije a kada im priložimo dokaze oni se začude. Dakle, teško je u današnje vrijeme biti nastavnik ali i roditelj“…
S obzirom da mnoge škole u Prizrenu imaju obezbjeđenje čini se da im ipak promakne ponešto pa se dješavaju razne vrste nasilja među učenicima no sve ipak zavisi od kućnog vaspitanja.
Vinetu Ganić
