Kosovski Bošnjaci sebe smatraju muslimanima, koji govore bosanskim jezikom i koji imaju vrlo slične običaje sa muslimanima Bošnjacima Bosne i Hercegovine i Sandžaka. Preko svojih običaja, praktične primjene vjere i svoje duhove kulture predstavljaju sastavni dio islamske civilizacije. Dakle, islam je u svakom slučaju, pored jezika i govora glavni identifikacioni faktor bošnjačke zajednice na Kosovu i jedan od njenih osnovnih elemenata identiteta u punom smislu riječi.
Analiza života zajednice bosanskog govornog područja, njene tradicije, kulture, svakodnevnog ponašanja, mentaliteta, običaja, ličnih imena, načina gradnje kuća itd. pronaći će presudan uticaj islama, koji je i ,,živa,, vjera, njeni propisi se dobrim dijelom svakodnevno praktikuju, pa i na taj način vrše dodatni uticaj na očuvanje islamske prakse u kućnim i međuljudskim odnosima. Islam je, zapravo, bio i glavna odbrana od više decenijskog sistemskog pokušaja srpskih režima da asimiliraju Bošnjake Kosova i izbrišu njihov identitet, kulturu, vjeru i tradiciju.
Općina Prizren se sastoji iz više područja koja su: Župa, Podgora i grad Prizren. Župa obuhvata 13 džemata bosanskog govornog područja i isto toliko džamija. Podgora koja gravitira Župi, ima 4 džamije u selima bosanskog govornog područja. Dakle, ukupno po svim selima bosanskog govornog područja nalazi se 17 džamija. U gradu Prizrenu postoje 34 džamije, od kojih je 5 džamija, čiji su imami Bošnjaci i u njima se hutbe i vazovi održavaju na bosanskom jeziku. Pored većine džamija po selima u regionu Župa podignute su i zgrade mekteba, koje su vijekovima bili prateći objekti džamijama.
Na području Gore, općina Dragaš, u dvadesetak sela ima ukupno 20 džamija, tj. svako selo ima po jednu džamiju, a selo Brod ima dvije. Također postoji i desetak mekteba na pomenutom području. U Vitomirici kod Peći postoji samo jedna džamija sa većinskim bošnjačkim džematom. Interesantno je spomenuti da je zgrada džamije u Vitormirici sagrađena 1971. godine, a minaret 19 godina kasnije.
U prošlom vijeku su po dostupnim podacima egzistirali i bošnjački džemati i u Mitrovici, kao i u još nekim mjestima po Kosovu u kojima su Bošnjaci muhadžiri iz Sandžaka i Bosne i Hercegovine u ovim naseljima formirali džemate i podizali džamije. Iako većina tih džemata ne postoji, ipak je ostalo jedno naselje u sjevernoj Mitrovici „Bošnjačka mahala”. Nažalost, postojala je stara džamija u sjevernom dijelu Mitrovice i ona je spaljena 1999. godine za vrijeme konflikta i nikada nije renovirana.
Mektebi su, kako smo naprijed kazali, bili prateći objekti džamija iz praktičnih razloga: održavanje nastave i za imamske stanove, ako nisu bili mještani, a gotovo svi su služili svojoj osnovnoj namjeni, vjeronauci, koja je u Osmanskom periodu bila jedini način početnog opismenjavanja za muslimane.
Tekije, ili kako se u narodu nazivaju ,,teče,, na području Župe, Gore i Podgore ne postoji nijedna aktivna bošnjačka tekija, dok turbeta ima u dva sela, i to na području Gore pored džamije u Dragašu i u Reštelici.
Bošnjačka vjerska zajednica uključujući i goranske zajednice na područje Župe, Gore, Podgore, grada Prizrena, Peći/Istoku i Mitrovici su dio Islamske zajednice Kosova i imaju svoje predstavnike u Islamskoj zajednici. Na primjer, predstavnik IZ-e za područja Župe, Podgore i grada Prizrena je Nailj ef. Skenderi koji je glavni imam ovog područja, a i ujedno imam džamije u selu Mušnikovu, koji je ujedno i najaktivniji džemat Bošnjaka Islamske zajednice Kosova, dok je predstavnik IZ-e za Goru općine Dragaš Džemal Abdi iz sela Rapča.
Dakle, stav Islamske zajednice Kosova prema Bošnjacima je vrlo pozitivan, što nam potvrđuje i upotreba bosanskog jezika u džamijama, mektebima, organima Islamske zajednice, itd. Početkom devedesetih godina 20. stoljeća bosanski jezik je upotrebljavan u Islamskoj zajednici Kosova i u govornoj i u pisanoj formi odbora Islamske zajednice u općinama Prizren i Dragaš.
Međutim, stav kosovske vlade prema uvođenju vjeronauke u javnom obrazovanju ostaje donekle ‘tabu’ tema. Vjerski vođa Islamske zajednice Kosova muftija Naim Trnava na naučnoj konferenciji u Prištini je rekao: ‘… da je došao period da se ovaj predmet izučava, jer kosovska omladina ima potrebe za tim. Uvođenje vjeronauke u javnim školama imat će pozitivnog na sprječavanje mnogobrojnih negativnih pojava, ali i očuvanju islamske tradicije od ekstremnih struja…’
Uprkos stavovima IZ-e Kosova, poslanici Skupštine Kosova su odbili prijedlog o uvođenju vjeronauke u osnovne i srednje škole. U zakonu o školstvu je navedeno da: ‘ javne obrazovne institucije treba da se suzdrže od učenja vjeroispovijesti ili od ostalih aktivnosti koje propagiraju određenu vjeroispovijest i vjerska obilježja…’. Poslanici koju su podržali prijedlog, bili su uglavnom poslanici Partije pravde, koji su naveli da je uvođenje vjeronauke u škole dio evropskih standarda. Poslanici koji su bili protiv uvođenja vjeronauke istakli su da kosovsko društvo još uvijek nije spremno da otvori debatu o ovom veoma osjetljivom pitanju. Osim toga, rečeno je da je uvođenje vjeronauke u škole protiv Ustava Kosova, koji Kosovo određuje sekularnom zemljom. Debata o vjeronauci se nije privela kraju i nadati se je da će ovo pitanje u kosovskom društvu biti riješeno u skorijoj budućnosti.
Vjerski običaji: Dani Ramazanskog i Kurban Bajrama također se proslavljaju folklornim događajima, koncertima ilahija i kasida i vjerskim programima. Također, organiziranje i učenje mevluda se smatra lijepim vjerskim običajem, a tradicionalno se obilježava mevlud mjesec, rođendan posljednjeg Božijeg Poslanika. Mevlud je vremenom dobio oznake običaja koji se kod Bošnjaka priređuje u različitim periodima godine i vezuje se za različite značajne događaje porodice. Mevlud kao tradicija obilježava se kako po džamijama tako i po kućama. Mevlud u džamijama određuje se u nekoliko slučajeva:
1. Obilježavanje rođendana Božijeg Poslanika Muhammeda, a.s.,
2. Povodom otvaranja džamije,
3. Povodom seoskih suneta,
4. Povodom obilježavanja odabranih noći,
Mevlud u kućama priređuje se povodom:
1. Obilježavanje rođendana Božijeg Poslanika Muhammeda, a.s.
2. Odlazak na hadž,
3. Rođenje prinove u kući,
4. Useljenje ili kupovina nove kuće,
5. Otvaranje lokala i radnje,
6. Za umrle članove porodice i za poznate ličnosti i to na sedmoj, četrdesetoj, pola godini i godini od sahrane
7. Prije suneta i svadbe.
Fusnote:
1. Ćerim Bajrami, ,,Vjerski život bošnjačkog govornog područja na Kosovu“, Takvim, Prizren: Selam, 2003, str. 40.
2. Bajrami, ,,Vjerski život bošnjačkog govornog područja na Kosovu“, str. 41-46.
3. Razgovor sa Mersadom Jusufijem, imamom iz sela Retime, januar 2012.
4. Bajrami, ,,Vjerski život bošnjačkog govornog područja na Kosovu“, str. 48-49.
5. Prema emailu Hilmijete Apuk predsjednice NVO Little People of Kosovo, decembar 2011.
6. Bajrami, ,,Vjerski život bošnjačkog govornog područja na Kosovu“, str. 50-51.
7.Vjeronauka u javnim školama?, 15. mart 2011., www.info-ks.net/201103157912/obrazovanje/vjeronauka.html, (pristupljeno 20. 10. 2011.)
8. Baškim Čabrat, Mevlud u Prizrenu, Prizren, bez izdavača i godine, str. 5.
