Ljubav je najveći nivo svijesti, zapravo ona nadmudruje svaku svijest jer počinje djelovati onda kada krenu djelovati duhovne energije, kada biće postane tako tiho, uvučeno u produbljeni misaoni svijet, kao da se utopi u beskonačna osjećanja. Ljubav je zapravo „super svijest“, kad biće počne voljeti,ono zapravo prolazi u transcendentalnu realnost, gotovo se isključi svom fizičkom prisutnošću te mu vrhunski cilj postane zadovoljstvo onoga koga voli. Dakle, u ljubavi voljeni ima onoga ko ga voli, a onaj ko voli ima voljenog za kojim žudi – njegovoj ljubavi.
Postoje nekoliko vrste ljubavi, koje se mogu uvrstiti u tri grupe: prisutne vidljive, odsutne vidljive, prisutne nevidljive.
Najveća grana i stablo svih ljubavi je srž ljubavi, izvor ljubavi, te porijeklo ljubavi – što asocira na Božansku Ljubav, koja se po sebi zapravo može definisati u grupi prisutnih nevidljivih, samim tim što mi Boga Svevišnjeg ne vidimo, međutim, mi vjerujemo u Njega i nastojimo Njegovoj Ljubavi, Milosti i Oprosta. Ljubav prema Uzvišenog je zapravo srž ljubavi, sva ljudska bića trebaju požuriti i postaviti sebi za cilj kako steći Božiju Ljubav. Manifestacija ove vrste ljubavi odslikava se u našim svakidašnjim postupcima, ponašanja i ophođenja prema bilo kog. Naša puka realnost je dokaz koliko je ljudski rod daleko od izvorne Ljubavi i upute.
Ljubav prema Boga je najveća veza bića sa Stvoritelja svih stvari, vidljivih i nevidljivih, poznatih i nepoznatih ljudskom umu. Kao što Plemeniti u Časnom Govoru ukazuje „da se ljudi (vjernici) trebaju vezati Njegovom užetu i ne raskidati se – ne dijeliti“. Dakle, Svevišnji nas poziva k Sebi, Voli nas. Međutim, Voli nas sa svim propisima i vjerom sa kojom je On Zadovoljan – sa islamskim propisima i djelovanjem. Shodno ovome, onoliko koliko smo mi privrženi vjeri, to će se oslikati i u ljubavi Boga i prema Boga.
Osim ljubavi prema Apsolutnog Stvoritelja – Allaha Uzvišenog, a koje shodno toga povećavaju spomenutu ljubav, i pripadaju u grupi prisutnih nevidljivih ljubavi, dakle, tu pripada i: ljubav prema melekima, ljubav prema Svetim Knjigama, ljubav prema Poslanicima, Danu Određenog, Kadau i Kaderu Božijem.Od spomenutih, osim onih koje pripadaju u grupi prisutnih nevidljivih (meleki, Sudnji Dan, Božije Određenje), ima i onih koji pripadaju u grupi odsutne vidljive (Poslanici, Svete Knjige: Tevrat, Zebur i Indžil) s time što su oni bili prisutni i vidljivi u njihovim vremenima ali ih mi nismo zatekli.
Zašto riječ ljubav a ne vjerovanje, koristi se u ovu priliku? Zapravo, iz ljubavi sagradi se poštovanje – odnosno jako vjerovanje spram spomenutim stvarima, osobama, fenomenima i knjigama. Dakle, nas prate kroz čitav život meleki – časni pisari, pa zar ne bismo trebaliukazati im ljubav, u želi da doznamo što više o njima i bilo što se veže za njih. Sa druge strane, ljubav prema Svetim Knjigama, pa nije isto voljeti i samo je čitati, ako je budeš volio zasigurnoSveta Knjiga postaje dio tvoje navike, tvoj životni drug i saputnik, iz nje učiš cjelokupni kodeks ponašanja i ophođenja na ovom svijetu. Isto tako i sa onimpersonalitetimakoji su bili počašćeniljudskom rodu, pa zar da ne žudimo ljubavi prema Muhameda,a.s., kad je on Božiji voljeni čovjek, odabran među svim ljudima. Ljubav prema Danu Određenom i prema tome da je sve unaprijed propisano, ukazuje na naše zadovoljstvo prema tome što je Uzvišeni odredio za nas. No s time što mi ne znamo šta nam je suđeno – određeno, mi trebamo žuditi, žuriti i raditi prema onome što od nas zahtjeva Uzvišeni Bog kako bismo zaslužili Njegovu naklonost, milost i oprost.
Dakle, sve gore spomenute ljubavi, samo što jačaju našu ljubav prema Svevišnjeg, a ako bismo htjeli doznati gdje smo mi, odnosno dali doista volimo Uzvišenog to se lahko može prepoznati, okrenimo našu glavu u našu realnost, i to je najbolja slika koja pokazuje gdje smo zapravo mi i u kom se pravcu trebamo promijeniti. Kao i što Svevišnji kaže u Časnom Govoru: „Ako Allaha vjerujete Poslanika slijedite, pa će vas i Allah voljeti …“.
U grupi odsutne vidljive ljubavi, su ljubavi na razdaljini kada voljeni i onaj ko ga voli su u različitim prostorom jedno određeno vrijeme bez obzira da li je to dugo ili kratko.
U grupi prisutne vidljive ljubavi pripadaju sve ostale ljubavi, prema majci i ocu, bratu i sestri, ženi i djeci, širu rodbinu, te svih prijatelja i ljudi uopće. Ukoliko je naša veza jaka sa srži Ljubavi – sa Bogom Svevišnjeg, onda će i ostale vrste ljubavi biti oslikane shodno toj vezi, a da bi ta veza bila jaka bezuslovno se mora ljudski rod povratiti svom izvoru i cjelokupnim životnim kodeksom koji je lijepo propisan u vjeru Islam. I nasuprot svega, naši međuljudski odnosi i odnosi prema svimstvorenjima jasan su dokaz da je naša veza sa Uzvišenim Stvoriteljem slaba, i da se hitno moramo promijeniti.
