Dok sam studirala živjela sam u domu i primala studentski kredit, jedva da pokrije dom, kartu za prevoz i menzu. Svaki put kada bi otišla kući u rodni grad, u petak me tata već pita koliko će mi novca trebati da obezbjedi do nedelje. I ja uvijek kažem cifru da pokrijem skripte i to je to. Radničko skromno dijete koje zna da kući ostaju i mlađi brat i sestra.. Bilo je dana kada sam gladna otišla u krevet jer bi se tako kasno vratila sa faxa da menza više nije radila.
Danas sam doktor nauka i trećinu plate dajem roditeljima pomažem ih jer tatina penzija je jako mala svaki put kad uplatim tati novac osjećam zahvalnost za sve što su mi omogućili osjećam ponos i veliku ljubav.
