Prije dvadeset i pet godina, bivša kozmetičarka je bila bez dinara, trudna mama koja je živjela u beskućničkom smještaju nakon što joj je neuspješan biznis uništio brak i ostavio je bez ičega.
Danas je na čelu poslovnog carstva od 157 miliona funti, ali se i dalje plaši da će ostati bez ičega. Kako kaže, upravo je taj strah nagoni da se ne opušta previše i da uvijek gleda naprijed.
Striter je rođena u Zimbabveu, odakle je sa majkom prešla da živi u Londonu kada je život tamo postao pretežak. Već sa 15 godina je napustila srednju školu i našla posao u centru za zapošljavanje. Tu je stekla znanje koje je poželjela da iskoristi za pokretanje sopstvenog biznisa.
Tako je 1989. godine Peni pokrenula svoju agenciju za zapošljavanje kada je imala svega 22 godine. Za posao je iskoristila pozajmicu od banke. U početku je bila uspješna, ali kada je recesija stigla u Britaniju, njen posao je propao ostavivši je bez ičega. Pod tolikim pritiskom se raspao i njen brak, pa je ostala sama sa dvoje djece i trudna.
Dvije godine su ona i njena djeca provodili u privremenim smještajima za beskućnike.
– Nisam imala ništa, čak ni bankovni račun. Nisam imala namještaj, tako da mi je mama pozajmila ležaljke iz svoje bašte i vreću za sjedenje za bebu. Ona mi je pomogla da kupim polovne krevete. Bilo je to užasno vrijeme. Ali uvijek sam bila optimista i pomislila sam: “Okej, kako da se izvučem iz ovoga?”. Imala sam fantastično djetinjstvo i željela sam isto za svoju djecu. Živjeti u beskućničkom smještaju je posljednja stvar koju želite za svoju djecu. Osjećala sam da sam ih iznevjerila, ali morala sam da dignem glavu gore – rekla je ona.
Kako je ispričala, ona nikad nije imala priliku da bude mama puno radno vrijeme, nije imala ni porodiljsko odsustvo.
– Morala sam da radim da bih preživjela – rekla je ona.
Bavila se raznim poslovima, odlučna da uspije. Organizovala je žurke za djecu vikendima, pa je malo-pomalo uspjela da uštedi, dok joj je majka pomagala oko djece. Konačno joj je jedan prijatelj ponudio kancelariju gdje je mogla da vodi posao i osnovala je novu firmu za regrutovanje 1996. godine.
Ubrzo je njena firma “Ambition” postala glavni snabdjevač radnom snagom jedne velike banke, što joj je omogućilo da u Valingtonu kupi prostorije za svoju firmu. Zatim je proširila posao i radila na posredovanju pri zapošljavanju medicinskih radnika. Njena firma je postala najbrže rastuća agencija u Britaniji.
– Dok ostale agencije za traženje radnika prestaju sa radom u 17h, ja sam radila cijeli dan, i od kuće – ispričala je ona.
Njen biznis je toliko porastao od trenutka kada je sve sama radila do danas kada ima oko 500-600 radnika. Danas živi u Kejptaunu sa drugim suprugom Nikom Riom i ima četvoro djece. Posjeduje nekoliko kuća i imanja u Britaniji i Africi, kao i golf klub.
