Na bašlucima su brojevi 50, 51, 52 i 53. Isti su brojevi i na tabutima. U njima su kosti babe Ismeta i njegove trojice sinova, 20–godišnjeg Fikreta, 18–godišnjeg Rifeta i maloljetnog, 17–godišnjeg Saliha. Muškarci iz porodice Mehmedović iz srebreničkog naselja Slatina.
Pored tabuta zatičeno Eneza i Nuriju Mehmedovića. Ismet im je amidža. Nemaju snage da pričaju. Enez progovori tek po koju riječ.
-Krenuli smo šumama na slobodnu teritoriju. Bio sam sa braćom, ocem, amidžom i amidžićima. Sjećam se da smo smo se zadnji put vidjeli na Kameničkom Brdu – govori nam Enez, koji se vratio u srebreničko naselje Slatina.
Amidža i amidžići nisu prešli. Nije prešao ni njegov otac Izet i maloljetni brat Azem.
-Ukopao sam ih ranije u Potočarima. Jedino olakšanje u svemu ovome je što znam gdje su im mezari i gdje mogu doći Fatihu da proučim – govori nam Enez, koji će danas sa bratom Nurijom spušati tabute Mehmedovića u potočarske kabure.
Doći će i četvrti amidžić. Jedini preživjeli Ismetov sin. Kažu da će skupiti snage da dođe iz Sarajeva i da se posljednji put oprosti od voljenih babe i braće. Doći će i majka i supruga. I ona će se posljednji put oprostiti od oprostiti od svojih najjdražih i voljenih muškaraca.
Ukupno devet Mehmedovića će danas biti ukopano. Puna je bosanska dolina šehida nišana na kojima piše prezime Mehmedović.
