Upoznao sam djevojku Nerminu: “Jedne večeri sam je odlučio otpratiti kući, kad na pola puta šok”!
Super hoće ona, i odemo mi vani, hodali po gradu, sjedili u parku. Predveče nešto bila zima pa ni ljudi ne prolaze ulicom, ma ništa. A nama romantika, sami, a mrkli mrak (ne radi javna rasvijeta naravno). I došlo vrijeme da ja nju pratim kući na Bistrik. A svi znamo kakvi su dripci na Bistriku….