Vidim onu šarenu košulju u grobnici, čini mi se kao da je njegova: Ramiza traži kosti sina Mehrudina
“Krajem rata i u postratnim godinama, većina nas je očekivala da će svog sina, muža, daidžu, amidžu, tetka, djevera ili komšiju ponovo ugledati živog. Kako su godine prolazile, nadu da će se oni jednog dana nekom javiti ili pojaviti, zamijenila je nada da ćemo pronaći barem dio skeleta stradalih i da ćemo ga dostojanstveno ukopati….