Prema podacima Udruženja “Roditelji nestalih beba Srbije”, mjesečno se u Srbiji ukrade dvadesetak beba, a u taj zločin, koji traje već 40 godina, umiješani su mnogi – od ljekara preko babica i čistačica do čitavih opština.
O bebi-trafikingu u Srbiji, najunosnijoj grani kriminala, decenijama se uporno šuti. Prema nezvaničnim podacima, na teritoriji Srbije u posljednjih 40 godina ukradeno je više od 10.000 beba (više od 20 beba mjesečno!), a nesmetanom cvijetanju ove vrste kriminala pomoglo je i to što u Srbiji ne postoji zakon o ukradenim bebama.
Svjesni toga da pred ovim problemom svi zatvaraju oči, nekolicina roditelja okupljena oko Udruženja “Roditelji nestalih beba Srbije” riješili su da preuzmu stvar u svoje ruke i konačno javno progovore o svemu, kako bi stali na put bebi-trafikingu.
– Osnovni cilj nam je da u okviru kampanje “Da se više nikada nijedna beba ne ukrade”, prikupimo 30.000 neophodnih potpisa za peticiju koja bi trebalo da se preda Skupštini Republike Srbije, kako bi se omogućio ulazak prijedloga Zakona o ukradenim bebama – počinje priču za Telegraf predsjednik Udruženja Vladimir Čičarević, koji će se ispred ovog udruženja u srijedu 11. septembra prvi put obratiti široj javnosti u Medija centru.
Taj zakon je, prema njegovim riječima, trebalo odavno da bude donijet, ali nije zbog opravdanog straha države.
– Tog zakona se plaše svi u Vladi, jer su pored ljekara umiješane i babice i čistačice i čitave opštine – objašnjava Čičarević, otkrivajući nam tarifu po kojoj se novorođenčad prodaje u Srbiji.
– Cijene beba se kreću između 15.000 i 45.000 eura, a zavise od toga kakvu ocjenu beba dobije na rođenju, ali i od porijekla i zdravstvene konstitucije roditelja. Novorođenčad iz Srbije najčešće se prodaje u skandinavske zemlje i Njemačku – priča Vladimir, koji osnovano sumnja da mu je 2003. ukraden sin po rođenju i koji se ovom problematikom intenzivno bavi već pune dvije godine.
Nakon obraćanja javnosti, Udruženje će Ministarstvu zdravlja dati rok od 48 sati da sprovede “hitno donošenje akta o postupanju prema mrtvim novorođenčadima”.
– Tražićemo da se donese dokument o zabrani isporučivanja JKP pogrebne usluge bez specijalnih odobrenja, identifikaciju mrtvog novorođenčeta i posteljice i obaveznu analizu DNK oba roditelja kako bi se potvrdilo očinstvo ili majčinstvo. Sve to poučeni primjerom španske bebi-mafije koja je u porodilištu zamrzla mrtvu bebu i posteljicu i nedeljama pokazivala nesrećnim roditeljima jednu te istu bebu – kaže Čičarević.
Ukoliko Udruženju “Roditelji nestalih beba” pođe za rukom da Zakon o ukradenim bebama bude donijet, Srbija će biti prva zemlja s ovim zakonom. Time ćemo dobiti ne samo potpuni uvid u bolničku dokumentaciju porodilišta, već i istragu i procesuiranje svih osumnjičenih ljekara i bolničkog osoblja.
I ono najvažnije: zakonom će biti zaštićene sve eventualne buduće žrtve, kojima Udruženje želi da pomogne na način na koji njima svih ovih decenija nije niko.
– Tražićemo da se u svim porodilištima obezbijedi specijalni dvadesetčetveročasovni video-nadzor, kao i posebni izvještaji smjena u kojima će tačno pisati koliko je u smjeni bilo porođaja, carskih rezova, mrtvih rođenih beba – kategoričan je Vladimir.
– U planu je i SOS broj telefona koji će građani moći da pozivaju u hitnim slučajevima “mrtvog novorođenčeta” kako bi naša mobilna ekipa odmah otišla u porodilište s porodicom i tražila određena objašnjenja – završava priču Čičarević, dodajući da tako ljekari i učesnici krađe beba neće moći kao do sada da koriste traumatično stanje porodilje i oca djeteta.
