Zbog ovog poremećaja Lynne je nesvjesno udarila Richarda i slomila mu nos, jer je sanjala da je stranac u njenom krevetu.
– Uvijek sam bila pospana, nisam mogla završiti obrok a da mi se ne prispava. Spustila bih se da se odmorim, zato sam se i debljala. Čak i na fakultetu moji su prijatelji imali problem da me probude. Stanje mi je dijagnosticirano 2008. godine kad sam rodila prvog sina. Stvarno sam bila bolesna, mislili su da patim od depresije i umora. Sada kada se sjetim stvari koje sam činila, shvatam da je uzrok bila narkolepsija. Stalno sam umorna, mogu bilo gdje i bilo kad zaspati. Ne mogu sjesti da gledam TV jer znam da ću zaspati – kaže Lynne, koja mora biti pod nadzorom dok kuha, a Richard, s kojim je u braku 10 godina, ukonio je kadu iz kupatila da Lynne ne bi u njoj zaspala i utopila se.
Ne smije ni napustiti kuću sama jer je već dva puta bila opljačkana dok je bespomoćno ležala na zemlji.
– Iako na televiziji ovu bolest pokazaju kao zabavnu, jer ljudi spavaju na neobičnim mjestima, veoma je opasna i ograničavajuća. Ne mogu otići ni do prodavnice sama jer sam dva puta bila opljačkana dok sam imala napad katapleksije.
– Voljela bih se vratiti na posao i sama ići ulicom, ali ne mogu. Nikad nisam sama, moj muž me uvijek pazi. Stvarno sam sretna što sam ga upoznala.
– Imala sam dosta padova i lomova kostiju. Prije nego što mi je bolest dijagnosticirana, ljekar je mog muža pozvao kako bi razgovarali o porodičnom nasilju.
Narkolepsija uzrokuje pretjeranu pospanost, pa Lynne može zaspati na kauču, u autobusu, pa čak i ako samo zatvori oči. Također, pati i od katapleksije koja uzrokuje epizode slabosti mišića, a potiču je snažne emocije poput smijeha, ljutnje, iznenađenja ili uznemirenosti.
