Vuk Drašković i danas je politički aktivan, ali njegov Srpski pokret obnove ni izdaleka nema onu političku snagu i utjecaj kao prije. Ipak, Drašković je i danas vrlo značajan čimbenik na javnoj i političkoj sceni u Srbiji, uz napomenu da, još od 2012. godine podržava, na svim izborima, političku opciju aktuelnog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Otvoreno je prozapadno (proevropski) orijentiran i u svim svojim istupima striktno zagovara ulazak Srbije u NATO.
“Tito je iza sebe imao veliku državu. I vješto je balansirao između Varšavskog pakta i NATO-a. I između Zapada i komunističkog Istoka. Okolnosti su mu dopuštale da mu srce bude u Kremlju, a ruka u kasi u Washingtonu”, kazao je Drašković za Globus.
No, svijet se otad dramatično promijenio, govori Drašković.
“Nema više Jugoslavije, nema ni Varšavskog ugovora, nema ni komunizma u Kremlju. Osobno mislim da današnje balansiranje Srbije između Istoka i Zapada neće moći dugo potrajati. Vjerujem da idemo ususret novoj Jalti, tako što će se NATO i Rusi dogovoriti o tome što je čije strateško dvorište. Rusima će se priznati njihov strateški interes za države koje su bile članice SSSR-a, tj. za države koje Moskva naziva “domaćim inozemstvom””, mišljenja je srbijanski političar koji dodaje:
“Zauzvrat, Balkan – cijeli Balkan, bez crnih rupa u njemu bit će strateško dvorište Zapada, odnosno NATO-a.”
Na pitanje u čemu se Vučić i on ne slažu, Drašković kaže da je to pitanje NATO-a.
“Ne slažemo se oko NATO-a. On je protiv članstva Srbije u NATO-u, a ja mislim da i naše članstvo u Europskoj uniji ovisi o našem članstvu u NATO-u. Govorim i pišem da je za Srbiju NATO izbor puta, dakle cilj, a EU putovanje. Ako uđeš u pogrešan vlak, onda je svaka usputna stanica pogrešna. Govorim, isto tako, da će sve probleme u našoj regiji rješavati NATO, kao i da će u slučaju bilo kakvih sukoba u našoj regiji te sukobe rješavati NATO. I da mi trebamo izabrati: ili ćemo biti za stolom ili na meniju. Govorim i pišem da je Srbija sa svih strana okružena državama koje su u EU i u NATO-u. I da Srbija nema krila da preleti do Volge i Sibira.”
Drašković smatra da je mnogo lakše i manje rizično danas Srbiju okrenuti ka Zapadu nego što je bilo opasno Titu 1948. godine reći historijsko “Ne!” Staljinu.
“U samoj Moskvi u toku je, čini mi se, borba za stratešku prevlast između galebova i jastrebova. Galebovi su za okretanje Rusije prema Europi i savezu s Amerikom, a jastrebovi za antizapadnu Rusiju. Glavni su protagonisti jastrebova staljinisti i Ruska pravoslavna crkva. Ruski predsjednik Putin svoj je predsjednički mandat počeo sa statuom Petra Velikog, najvećeg euroreformatora, na svom stolu. Danas je došlo do zastoja u mnogočemu, ali vjerujem da Rusija nema izbora osim svojega prirodnog savezništva s Europom i Amerikom. Rusija je evropska zemlja, ona pripada evropskoj, a ne azijskoj kulturi i tradiciji. U sukobu Rusije s Evropom gube i Europa i Rusija.”
