Od teze o sudu koji sudi samo Srbima i samo Hrvatima nije ostalo ništa osim zaključka da je Međunarodni tribunal za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji ostao tek tlapnja osmišljena radi umirivanja savesti slobodnog sveta koji je ćutke zurio u genocid koji je Srbija sprovodila u Bosni.
Krah Haškog tribunala dogodio se, međutim, i pre 2014, kada je presuđeno da su izvršni direktori Miloševićevog zločinačkog režima Jovica Stanišić i Franko Simatović proglašeni nevinim.
U ovoj godini, Tribunal je samo postao smešan u svojoj legendarnoj lažljivosti, što je bilo očito onog trenutka kada se pojavio rumeni Vojislav Šešelj, oslobođen iz “humanitarnih razloga”, zbog “neizlečive bolesti u fazi nekoliko metastaza”, kako je glasio izgovor da se među ljude pusti zlotvor.
