Nedavno sam bio pozvan da govorim na konferenciji pod nazivom “Moć zajedničkog glasa” – Srpski forum za dijalog, koja je održana u Gračanici. Konferencija je sponzorisana od EU isključivo za Srbe sa sjevera i juga Kosova, kako bi se počelo raditi na pitanju Kosova. Tekst koji slijedi izveden je iz bilješki sa moje prezentacije.
Za mene, kao stranca, čini se neuobičajeno to što sam pozvan da govorim o želji kosovskih Srba da rade zajedno. Ovu odluku bi trebalo da donesu Srbi sa Kosova, i nije teško razumijeti koliko je korisna njihova saradnja: raditi na ostvarivanju zajedničkih interesa i nije neka nauka. Ovo posebno važi kada je u pitanju Kosovo.
Kosovo je isuviše malo da bi moglo samostalno funkcionisati. Ono nema drugih resursa do uglja, zemlje i ljudi koji ga nastanjuju. Kosovo sve dublje tone u korupciju, izlazeći iz svoje jugoslovenske prošlosti, komunizma, Miloševićeve ere, konflikata i lošeg međunarodnog upravljanja (prije svega od EU, i to u oblasti ekonomije). Zbog svega ovoga Kosovo može vrlo lako postati propala država. Ovo bi bilo loše za sve, a posebno za kosovske Srbe.
Međutim, Srbi mogu predstavljati glavnu kariku za uspjeh Kosova. Ono što oni žele jesu demokratija, vladavina prava, transparentnost, ekonomski napredak, a to bi trebalo da žele svi oni koji žive na Kosovu. Radeći zajedno i sa drugima na ostvarivanju ovih ciljeva, a u okviru datih parametara i raspoloživih mehanizama, kosovski Srbi mogu doprinijeti očuvanju svojih zajednica, kulture i istorije. Niko drugi to neće učiniti.
Dok se stavovi u okviru zajednice kosovskih Srba mogu razlikovati, s druge strane jedini način da poboljšaju svoj uticaj u postojećim institucijama, je kroz rad na zajedničkom programu, kroz pregovore sa kosovskim Albancima i drugim grupama. Put kojim treba ići kako bi se obezbjedili opstanak i prosperitet kosovskih Srba je slijedeći: potrebno je zajedničkim snagama i participacijom u okviru institucija na svim nivoima (od centralnih do lokalnih) pronaći praktična rješenja za praktične probleme. Ovo će takođe pomoći Srbiji da nastavi napred na svom putu ka EU. Prošlost je iza, i Evropska unija mora sigurno biti budućnost za sve vas na Balkanu.
Moram da kažem i nekoliko riječi o Ahtisarijevom planu, o kojem sam stanovništvu sa sjevera Kosova počeo da govorim još od 2007. godine.
Strahujem da ovaj plan većina nije ni pročitala. Međutim, taj plan sadrži odredbe koje su relevantne za Srbe koji žive na Kosovu. Naime, njime se osiguravaju prava zajednice, predviđa se učešće u vladi, pravo na lokalnu samoupravu i obezbjeđuje veza između opština (sa većinskim srpskim stanovništvom) i Beograda. Aneks III ovog plana odnosi se na opštinske nadležnosti, uključujući i prošireni djelokrug nadležnosti za sjevernu Mitrovicu (uključujući Univerzitet), Gračanicu i Štrpce (kao što je nadležnost u oblasti sekundarne zdravstvene zaštite).
Član 9. istog aneksa omogućava međuopštinsku saradnju u vidu partnerstava i udruženja opština kosovskih Srba, sa tijelom koje bi bilo zaduženo za donošenje odluka. Određeni djelovi Ahtisarijevog plana uključeni su u Ustav Kosova, ali sve ukupno ostaje kao osnova za strukturiranje učešća u kosovskim institucijama.
Ukoliko vam neko ukazuje na to da je Ahtisarijev plan irelevantan, recite mu da ga pročita. Ako vam neko kaže da ovaj plan više nije na snazi, slobodno potražite podršku međunarodne zajednice. Oni još moraju raditi na tome da Kosovo krene pravim putem, i, konačno, moraju da shvate da se održivo rješenje ne može postići upotrebom sile.
Džerard Galuči, bivši predstavnik UN u Mitrovici
(TransConflict)
