Jedan od najboljih Eminovih konja bio je Putalj, koji je uginuo nakon nekoliko godina rada u šumi. Za njegovu poslušnost Emin je svom konju podigao spomenik na kojem danas stoji epitaf: “U ime Boga tvoga, stani pored groba moga. Ovdje leže Putaljeve kosti, ko me sahrani, Bože mu oprosti“.
– Putalj je bio vrijedan i poslušan konj i zaslužio je da mu se podigne obilježje. Na drvetu pored groba postavio sam njegov ular, uzdu i četiri potkovice. Oko ukopa konja i postavljanja spomenika pomogli su mi prijatelji – pojašnjava nam Bektić.
I pored dobre njemačke penzije, Emin se i danas bavi samaricom. Ima 16 konja, dobro ih hrani, čisti i potkiva i jedini je na području srebreničke općine, koji zna potkovati konje.
– Radni konj potkiva se svaki mjesec, a neradni nakon 90 dana. Prvo treba očistiti i obraditi kopitu da potkovica tačno uklopi na nju. Ekseri se udaraju jedan i po do dva centimetra od živca kopite. Ako se primijeti da konj hramlje, potkovicu odmah treba skinuti i ponovo raditi isti posao. U ovim poslovima pomaže mi kćerka Dženeta – objašnjava Bektić.
Veli da u srebreničkoj regiji niko ne pravi konjske potkovice i samare, te ove proizvode nabavlja u Varešu, a samare u selu Musići kod Olova.
