Poznati Kapetan Hajro, heroj oslobodilačkog rata i zlatni ljiljan, poginuo je u pokušaju da uspostavi koridor prema Kamenici kod Zvornika i Srebrenici, što bi bio spas za hiljade podrinjskih Bošnjaka iz ovog dijela BiH.
Legendarni komandant, zmaj sa ističnog bedema Bosne, poginuo je u herojsom Nezuku, gdje se danas nalazi spomen obilježje. Ukopan je na šehidskom mezarju u Sniježnici, na području općine Teočak.
Inače, Mešić je rođen 1. januara 1959. godine u Srednjoj Trnovi kod Ugljevika. Završio je podoficirsku školu JNA u Sarajevu, a tokom službe u JNA, vanredno je završio vojnu akademiju u Beogradu i dobio čin kapetana.
Bio je komandir policije u Ugljeviku. Tu poziciju je napustio kada je shvatio da se sprema agresija na Bosnu i Hercegovinu. Tokom rata je bio komandant Teritorijalne odbrane Ugljevik – Teočak i komandant 1. teočanske brigade, koja će kasnije nositi njegovo ime. Sve njegove ratne zasluge i organizovanje otpora, sabrani su u dokumentarnom filmu „Umjetnik rata“. Hajro Mešić je istinski i neupitni heroj proteklog rata u ovom dijelu BiH.
O kakvoj se vojničkoj, ali i ljudskoj veličini radi, najbolje govore i njegove izjave koje su snimljene tokom agresije na BiH.
– Ne smatram da sam neka legenda. Uvijek sam učen od malena da pomažem narodu. Prvo sam bio vojno lice, kasnije komandir milicije i uvijek sam bio uz narod. Sad sam vidio da našem narodu treba pomoći i da treba biti uz njega u ovim najtežim trenucima. Ondje gdje su prve borbe počinjale tu smo i stizali. Žao mi je što u Bijeljinu nisam mogao stići na vrijeme, jer tada sam bio u Sarajevu. Posle kad sam stigao, Bijeljina je pala – ispričao je Mešić.
Istakao je da je onog trenutka kada je krenuo da se bori za svoj narod, “riješio” je i poginuti.
– Njihovih prijetnji se ne plašim. Jer to me ne plaši iz razloga što sam svjestan da se borim za pravdu, i da učestvujem u ovom ratu gdje možemo izaći samo kao pobjednici, nikako kao poraženi. Mi vodimo pravedni rat, mislim da je pravda na našoj strani i mi taj rat ne možemo nikako izgubiti – poručio je komandant.
Prisjetio se i jednog događaja u naselju u blizini Zvornika, kada nije želio da napada neprijateljske barikade, jer se u blizini nalazilo dijete, ali i događaja kada je jedno dijete bilo zarobljeno.
-Imali smo dijete zarobljeno u Brđanima, i poručio sam: reci svom tati i svima da mi ne ubijamo kao što oni ubijaju i tako će ostati do kraja. Koji god vojnik bi postupio suprotno, ja bih ga odstranio iz jedinice, takvi mi ne trebaju – poručio je bosanski heroj.
Inače, ovih dana se nizom manifestacija u Teočaku i Sapni obilježava godišnjica pogibije Kapetana.
