Šesti šestoga osuđen je na šest godina i šest mjeseci zatvora. Zdravko Mamić, šef zločinačke organizacije i simbol zla koje je okupiralo, očerupalo i upropastilo hrvatski nogomet – a bogme i brojne druge sfere društva – napokon je spektakularno tresnuo pod neočekivanim proplamsajem hrvatske pravne države.
Koja je, doduše, za potrebe njegovog procesa, izvjesno imala pomoć i asistenciju stranih istražitelja, koja je bila prisiljena čak i mijenjati mjesto suđenja i, sa primjetno diskreditiranog zagrebačkog, prebaciti ga na osječki sud, i koja je, na koncu, proradila tek nakon što je Mamićevim pokroviteljima – a ima ih od razine predsjednice države i visokorangiranih policijskih šefova, do najnižih činovnika ili korumpiranih novinara i dijela medija – postalo neugodno da ih s njime povezuju.
Ali, ipak: Mamićeva presuda može se označiti početkom rastakanja duboko ukorijenjenog i razgranatog sportskog kriminala, koji se potom kapilarno širio u ostale segmente društva i, zahvaljujući enormnim količinama novca, lančano kupovao i vezao za sebe gotovo pa sve na što je naišao: od predsjednice, kojoj se organizirao rođendan, i vladajuće stranke, koju je obilato financirao, preko policijskih zapovjednika, koje je zapošljavao, i sudaca, koje je zaobilaznim putem plaćao, do nogometnih funkcionera, kojima je omogućio blistave i unosne karijere, lokalnih političara, koje je fascinirao, ili najobičnije sirotinje, koju bi kupovao šušnuvši im 100 kuna u kešu. Cijeli taj kancerogeni sustav ostao je na svome mjestu, no svejedno više neće moći izgledati isto nakon što mu je glava odsječena.
Bh. pasoš za kriminalce
A ako je pravde, ovo je tek početak. Istina je da, s jedne strane, postoji mogućnost podnošenja žalbi i višegodišnjeg meljanja po višim hrvatskim sudovima, koji, u najmanju ruku, ne ulijevaju povjerenje i sigurnost, no, s druge strane, Mamiću vise još najmanje dva sudska procesa, u kojima su dokazi još jasniji i još plastičniji. Na koncu, dostavili su ih američki Federalni istražni biro i švicarski tužitelji. Vrh kriminalne hobotnice optužene ili osumnjičene za službeno najveći kriminal u novijoj hrvatskoj povijesti, težak oko 330 milijuna kuna (oko 44 milijuna eura), trenutno baulja na suhom. U Međugorju.
Obrazac je to koji smo već vidjeli u bezbroj sličnih slučajeva, od nekakvog korumpiranog riječkog kirurga, preko famoznog Miroslava Kutle, do stanovitog Joze Ćurkovića, koji je u okolici Splita uspješno popljačkao cijelu jednu tvornicu, ili ratnog zločinca Branimira Glavaša: nema te protuhe – dobro, ako izuzmemo Ivicu Todorića – koja nekoliko sati prije nego što će biti proglašena kriva nije zapalila preko meke granice i iskoristila blagodati dvojnog državljanstva i natprosječne gostoljubivosti susjedne države.
Bosanskohercegovačka putovnica u ovim slučajevima pokazala se znatno korisnijom i vrjednijom od američke, japanske ili australske, kojoj priglupa međunarodna istraživanja iz godine u godinu daju više bodova. Ne, gospodo draga, s ovom knjižicom relativno je jednostavno dobiti valjda najznačajniju stvar u životu – slobodu. Kao što je siromašnim Hrvatima posljednjih godina utočište Irska, tako je mafijašima obećana zemlja postala Bosna i Hercegovina.
Bilo je i slučajeva koji su se kretali u obrnutom smjeru, naravno, što samo pojačava naše argumente. Ukratko: lijepo molimo da nam vratite naše kriminalce, da se s njima obračunamo do kraja te da prestanete biti stovarište hrvatskog otpada.
Zdravko Mamić izvjesno će barem još neko vrijeme nastaviti praviti budalama Hrvatsku i ono nešto njenih razumnih građana, jednako kao što ih je vukao za nos kada je oteo jedan nogometni klub, potom privatizirao nacionalni savez i reprezentaciju, zatim se brutalno obračunavao sa svim svojim kritičarima i, na koncu, ostavio moralnu, ljudsku i materijalnu pustoš iza sebe, svugdje osim na vlastitim bankovnim računima.
Glumio je idiota kad je objašnjavao da je sasvim normalno iz kluba kojeg vodi – a kojeg je, uzgred, u svojim rukama držao isključivo zahvaljujući političkim vezama i vještim hodom mračnim pravosudnim zakutcima – izvući desetke milijuna na vlastiti račun. Izigravao je ruglu cijeli sustav kad mu je zabranjen rad u nogometu, pa se prozvao “savjetnikom” i nastavio zgrtati milijune. Pravio se nevješt dok je istovremeno držao korumpiranim cijeli jedan sustav, dok se obračunavao sa svojim jedinim konstantnim kritičarima u obliku nogometnih navijača, dok se pozivao na hrvatstvo ili jugoslavenstvo – kako mu je u tom trenutku odgovarao – i dok je vrijeđao, prijetio, kupovao, lagao, muljao i krao. Svemu tome jednom je morao doći kraj. I dolazi, makar je još dug put do potpune demontaže njegove mafijaške piramide.
Dragim Bosancima i Hercegovcima, moguće i nesvjesnim koliko je sudbina taj čovjek uništio i koliko ljudi je zbog njega izgubilo dobrih petnaestak godina radosti i uživanja u jednoj benignoj stvari poput nogometa, pa ga možda sada dočekuju kao “cara” ili “kralja”, na vrijeme upućujemo jasno poruku: riješite se Zdravka Mamića. Prije nego se osvrnete oko sebe, ostat ćete bez gaća.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
