Čuvena pjesma “Đurđevdan” nastala je u “vozu smrti”, koji je putovao iz Sarajeva za Jasenovac, svjedoči profesor Žarko Vidović, historičar umjetnosti iz Sarajeva, koji je bio u zloglasnom koncentracionom logoru 1942. godine.
Prema njegovim riječima, na putu prema kazamatu, 6. maja 1942., zatočenici, u vagonima bez hrane i vode, počeli su da padaju u krize zbog straha i neizvjesnosti.
U općem haosu, jedan od njih, za koga se tvrdi da je bio član sarajevske “Sloge”, iz ponosa i prkosa, prvi put je zapjevao: “Proljeće na moje rame slijeće, đurđevak zeleni, svima osim meni – Đurđevdan je!”
Zbog ove pjesme, zatočenici su ostali bez zraka zbijeni jedni uz druge jer su im zatvorili šibere na vagonima.
Od 3.000, koliko ih je krenulo iz Sarajeva, u Jasenovac je stiglo 2.000, a 200 je na kraju rata preživjelo torturu.
Kasnije je pjesmu nadogradio Goran Bregović, a ova pjesma, koja je i himna Roma, najpoznatija je u izvođenju “Bijelog Dugmeta”.
