Kćerka se požalila majci da nikako ne može da smiri svoga muža. Mati joj reče:
– Sve može da se sredi. Hoću da mi doneseš tri dlake, ali ne obične već iz tigrovih brkova .
– Ali mama! To je nemoguće – uplašeno će kćerka .
– Probaj. Ti si žena, ti sve umiješ .
Zamislila se kćerka, a onda se dosjetila. Uzela je parče jagnjećeg mesa i pošla u šumu. Sjela je i čekala. Tigar se, osjetiviši miris mesa, baci prema djevojci. Djevojka baci meso i uplašena pobježe iz šume.
Drugi dan djevojka je opet došla u šumu noseći meso sa sobom. Tigar opet istrča iz žbunja, potrča ka njoj, ona baci meso ali ne pobježe. Stajala je sa strane i posmatrala kako tigar jede.
Tako je bilo i treći i četvrti put…
Petog dana vidjevši je sa mesom, tigar od radosti poče mahati repom i djevojka ga poče hraniti iz ruke. Tako je bilo i sljedećeg i narednih dana .
Devetog dana, nakon što je pojeo svoje meso, tigar položi glavu u krilo djevojke i zaspa. I dok je tigar blaženo spavao, djevojka mu iščupa tri dlake iz brkova i odnese ih majci .
– Eto – reče joj majka – ukrotila si takvu zvijer kao što je tigar a ne možeš muža? Idi kući i ukroti njega, lukavošću, nježnošću ili strpljenjem, onako kako ti umiješ.
