U našim krajevima se vijekovima njegovao kult vode, pa tako samo u Sarajevu je tokom 19. stoljeća postojalo preko 150 javnih česmi.
Česmu napravljenu od kamena sa ornamentalnim i figuralnim reljefima imala je svaka mahala, svaka džamija, a voda se dovodila sa okolnih planina pa se s pravom u gradu govorilo: „Poslije lijepa jela, slatko se napij bistre i hladne vode sa česme.“
Gradile su se sa spoznajom da je sevap žedna napojiti, naročito putnika namjernika, no česme su bilo i mjesto susreta i druženja, te su postale i neka vrsta spomenika u našem gradu zbog svoje važnosti.
Najpoznatija česma u gradu nalazi se na kamenom zidu pored Gazi Husrev-begove džamije. Za nju se veže i legenda koja kaže da će se u Sarajevo vratiti ili u njemu ostati svako ko se napije vode sa nje.
Legenda je sačuvana i kroz pjesmu: “Ko se jednom napije vode sa Baščaršije, nikad više iz Sarajeva taj otići ne umije.”
