U utork, 18.februara, 2015. godine uselu Orčuša, obijene su i opljačkane tri kuće porodice Bajrami. Kako je za portal Gorapress kazao Ganija Bajrami, to su kuće njegove braće koji trenutno ne žive tu, ali tokom ljeta borave skoro po tri mjeseca u njima. Kuće su u vlasništvu: Nedima, Rasima i Nafidina Bajrami.
Nedim Bajrami je jedan od vlasnika kome je obijena kuća kazao je za Gorapress, da je odmah čim mu je brat javio došo iz Beograda da vidi u kakvoj je stanju njegova kuća, i šta je sve pokradeno. „Ja sam jedan od ljudi koji je letos bio najviše angažovan na smirivanju situacije nakon oružane pljačke i ranjavanja jednog našeg mještanina. Išo sam nekoliko puta sa mještanima sela na sastanke kod komandira policije kao i u Opštinu. Obećanja je bilo na pretek, ali djela govore suprotno. Ništa od obećanog. Sigurnost je ostala na istom nivou kao i prije oružane pljačke koja se dogodila letos u selu Orčuša.
Nema ni traga od kamera i stalnog dežurstva, kako je bilo obećano od strane Kosovske policije. Ta obećanja smo dobili na satanku gdje su bili prisutni predstavnici policije Kosova i Albanije. Pored toga što imam oštećene stvari u kući od obijanja i premetačine, mnogo toga je pokradeno, i zaista treba mi vrijeme da vidim šta mi sve fali, kaže Nedim Bajrami.
Zaista je teško ovdje živeti, kaže njegov Ganiaj Bajrami, koji je stalno nastanjenj u selu Orčuša.
Ja sam sasvim slučajno tražeći alat u podrumu primjetio da su kuće moje braće obijene i opljačkane, i odmah sam o tome obavjestio policiju.
Malo, malo pa neka pljačka. Ljetos smo imali oružanu pljačku i ranjavanje i nakon toga samo obećanja da će se postaviti kamere i da ćemo bit bezbedniji, ali nažalost ništa od onoga što je obećano. Pljačke ne jenjavaju, neki vlasnici koji su imućniji sami su postavili kamere, ali ni to ne vredi. Vrši se ogroman pritisak na nas, na taj način što se kontinuirano od rata napada naša imovina, kaže Ganija Bajrami i nastavlja. Nas četrdesetak koliko nas ima preko zime u selo, ostavljeni smo da se sami branimo, i vjerujte da nam je često i lična bezbjednost ugrožena.
Umjesto da nakon napada na našu imovinu, na naše kuće, čujemo koju riječ utjehe od policije, kada prijavimo slučaj, mi smo vjerujte za njih ti u koje oni sumnjaju, i nažalost tako se odnose prema nama.
Naravno da je njihov pravo da sumnjaju, ali dok se to ne dokaže nesmiju se tako ponašati prema nama. To stvara odbojnost, i nepovjerenje prema institucijama koji trebaju da nas brane i štite. Ako neko namješta režira pljačku, neka ga uhapse i to obzane da svi čuju bar će nam biti lakše. Ali oni vjerujte ni uviđaj ne urade kakao treba, dođu slikaju kao da je svadba, ni otiske da uzmu da naprave istragu. Vidim sve rade iz formalnosti. Mi svi znamo ili smo vidjeli ako ništa iz filmova, kako se uzimaju otisci i kako treba da izgleda jedan uviđaj.
Mi stariji smo imali priliku da vidimo kakao je ranije policija radila, čim se nešto ukrade policija uzme otiske i za par dana nađu lopova. Ali ovako kako ovi sada rade, tako mogu i ja da slikam, i samo slikanje nije uvuđaj.
Nakon prijave najprije se sumnja na vlasnika da nema nekoga u inostranstvo, ili da ne namjerava da neko njegov putuje u inostranstvo, da nije sve to namješteno, a onda se radi formalni uviđaj. Tako radi nažalost naša policija i tako nezainteresovano prilazi jednom veoma ozbiljnom poslu. Maltene ispada da smo mi krivi i kad nas kradu i napadaju, zaključuje Ganija Bajrami.
