Kada je ljeto toplo, u Trentinu u sjevernoj Italiji još od 2004. na površinu izlaze ratnici nastradali tokom borbi koje su vođene preko tri godine, a u kojima je poginulo, smrzlo se, ili od gladi umrlo preko milion vojnika obiju strana.
Arheolozi tada moraju munjevito da djeluju, jer tijela počinju brzo da se raspadaju, a radoznali planinari koji ne mogu da odole iskušenju da “za uspomenu” ne ponesu nešto od stvari koje su pokojnici kod sebe imali. Neki čak i naročito odlaze u planinu radi ovih sablasnih suvenira, koje zatim dobro prodaju na internetu, a policiju i forenzičare obično zovu tek posđto su prethodno sa tijela pokupili sve što je moglo da se skine.
Ozbiljni naučnici se, međutim, tvrde da do posmrtnih ostataka i predmeta dođu prije njih, kako bi ratnici, njihove stvari i oružje dobili mjesto koje im pripada – na groblju, u historiji i u muzejima.
Susreti sa davno preminulima pritom su ponekad i vrlo dirljivi:
Posljednji put su, recimo iz vječnog leda izvađeni ostaci dvojice italijanskih vojnika od samo 16 i 18 godina, ustreljnih u glavu 1918. i od svojih drugova zakopanih u plitke ledene grobove.
-Nisam mogao da ne pomislim na njihove majke, koje su ih ispratile u rat i nikada ih više nisu vidjele- kaže dr Nikolis, forenzičar koji je vršio autopsiju većine u novije vrijeme pronađenih tijela.
Materijal iz Alpske bitke istoričari prikupljaju još od završetka rata, ali redovnih nalaza ima tek od ranih 1990-tih godina, a zahvaljujući klimatskim promjenama sve su obilniji i češći. Pored oružja i vojničkih stvari kao što su torbice, porcije i kašike, prikupljeno je i dosta odjeće i obuće, pa čak i jedno začuđujuće neoštećeno pismo koje je pali vojnik napisao za svoju voljenu.
Na vrhu Punta Linke historičari su otkrili čak i čitavu telegrafsku stanicu skrivenu ispod leda, sa porukama vojnika još uvijek prikačenim na zidove.
