Kao malena viđala sam ih oko svoje majke. Pokušavala sam se s njima igrati, ali nikada ih nisam uspjela uloviti – objašnjva irska mističarka i autorica bestselera Lorna Byron svoja iskustva i inspiraciju koje je pretočila u dvije knjige Anđeli u mojoj kosi i Stube prema nebu, koju je u hrvatskom izdanju objavila naklada Ljevak, a koju će sutra predstaviti i u Zagrebu.
– Anđele viđam u fizičkom obliku, baš kao što vidim svoju kći kada sjedi za kuhinjskim stolom meni preko puta i razgovaram s njima kao što razgovaram i s drugim ljudima, ali mogu komunicirati s njima i bez riječi. Nikada nije prošao niti jedan dan, a da nisam viđala anđele; za mene je viđati anđele najprirodnija stvar. Oni su moji najbolji prijatelji i družbenici. Dok sam još bila dijete anđeli su mi rekli da to što viđam zadržim za sebe – pa o tom iskustvu nisam govorila roditeljima,braći ni sestrama. Ne znam zašto je Bog na ovaj način odabrao baš mene. Ne mislim da sam posebna niti bolje od ikoga drugoga, a sasvim sigurno nisam savršena – sasvim sam obična – kaže L. Byron.
– Rijeko kad imamo priliku susresti nekoga tko viđa anđele pa je stoga neizbježno pitanje – kako izgledaju, imaju li ljudska obličja?
– Kada ugledam anđela poželim stati i zuriti; osjećam se kao da sam u prisutnosti ogromne moći. Dok sam bila mlađa, anđeli su poprimali ljudski oblik – kako bi mi bilo lakše prihvatiti ih. No sada to više nije potrebno. Anđeli koje viđam nemaju uvijek krila, ali kada ih imaju zadivljuju me njihovim oblicima. Ponekad su nalik plamenu vatre, a neka imaju perje. Kada anđeli imaju ljudski oblik – sa ili bez krila – njihove su oči najupečatljivije. Nisu nalik ljudskima; pune su života, svjetlosti i ljubavi, kao da sadrže neku esenciju koje vas ispuni. Nikada nisam vidjela da anđelova stopala doista dotiču tlo – vidim nešto što nalikuje jastuku energije između tla i njihovih stopala.
– Imate i svoje anđele čuvare. Imaju li i drugi ljudi?
– Svako ljudsko biće ima svog anđela čuvara bez obzira na religiju, nacionalnost, boju kože… čak i ako ne vjeruje ni u što. Nisam vidjela ljudsko biće koje nema anđela čuvara. To je dar od Boga. Anđele čuvare vidim kao svjetlo otprilike tri koraka iza svake osobe. Anđeli nemaju spola, no ponekad preuzmu pojavnost žene ili muškarca. Većinom vidim samo svjetlo anđela čuvara – jer kada bi stalno otvarali svoje svjetlo za mene kako bi ih vidjela, ne bih mogla živjeti životom običnog čovjeka, bilo bi to previše za mene. Od rođenja do smrti anđeo čuvar nikada vas ne napušta. On je tu da pomaže, voli… Za njega ste dragocjeni, najvažniji i za vas moraju učiniti sve što mogu.
– U knjizi Stube prema nebu pišete o tome kako će anđeo čuvar pokušati spriječiti nekoga da učini samoubojstvo.
– U takvim trenucima anđeo čuvar omota se oko osobe koja razmišlja o tome da si oduzme život, isprepličuči se s fizičkim s tijelom kako bi pokazao da postoji nada. Krila anđela čuvara otvorena su i zaštitnički grle. Drugi dio anđela čuvara usađen je u tijelo nalik užetu. Nikome nije suđeno da počini samoubojstvo i svi bismo trebali slušati svog anđela čuvara i pomoći ljudima koji su tužni ili usamljeni. Ponekad nešto jednostavno poput osmijeha može odvratiti od samoubojstva.
– Tko su to anđeli naroda?
– To su posebni i moćni anđeli postavljeni da čuvaju zemlju. Drže stražu unutar granica te zemlje i, poput anđela čuvara, nikada ne napuštaju narod koji čuvaju. Izgledaju drkčije od ostalih anđela, veliki su i snažni, u oklopu. Anđeo Mihael mi je rekao da Anđeli naroda imaju krajnje teško poslanje pokušavajući pomoći ljudima i vođama da pronađu rješenja problema bez rata.
U knjizi spominjete Jimazena, a tko je on?
– Jimazen je vrlo moćan i vrlo važan anđeo – vratar našeg planeta, zaštitnik zemlje. Prvi put sam ga vidjela s 5 godina u vrtu. Bio je ogroman, odjeven u zlatno-crveni oklop. Lice mu je bilo strogo, ali na neki način i blago. Ustuknula sam, ali anđeli su mi šapnuli da je sve u redu. U desnoj ruci držao ogromni drveni štap kojim je dotaknuo zemlju koja je zadhtala. Bila sam užasnuta i pobjegla sam. Bojim se Jimazenova pojavljivanja jer sam saznala da ukazanje znači da ima problema nadzirući duh zemlje zbog nečega što su učinili mi ljudi. Njegovo pojavljivanje znači da smo u nevolji jer nakon njegovog pojavljivanja stiže vijest o prirodnoj katastrofi. Jimazen me upozorio da ljudi na Zemlji moraju prestati uništavati naš planet.
– Anđele viđate otkada znate za sebe, a počeli ste govoriti o njima javno tek prije tri godine u prvoj knjizi „Anđeli u mojoj kosi“. Zašto tek tada?
– Bog je odabrao taj trenutak, ne ja. Ovo je vrijeme u kojem se događaju mnoge promjene i vidim mnogo znakova nade, znakova da ljudi evoluiraju duhovno i postaji suosjećajniji. No, postoji i druga strana, a mi moramo odglumiti svoju ulogu – moramo biti svjesni pri svakoj odluci koju donosimo – bez obzira na to koliko mala bila ta odluka – kako bismo poslušali ono što nam govori naš anđeo i kako bi odluka koju donesemo bila pravilna. Ne znam zašto mi je Bog dopustio da vidim anđele i da komuniciram s njima. Kada sam napisala prvu knjigu mislila sam da ću biti sretna ako pomogne i samo jednoj osobi. Nemogu vjerovati da postoji toliko mnogo ljudi na svim stranama sviejta koji mi pišu govoreći mi da im je pomogla moja poruka. Veseli me čuti o od ljudi da im je saznanje o osobnom anđelu čuvaru promijenilo život.
