Supružnici Mirsad i Rasema Hadžialić upoznali su se u Danskoj u vrijeme izbjeglištva, a potom zaljubili, zavoljeli i vjenčali. Rasema je prije rata važila za najpoznatiju trgovkinju voća i povrća u Bosanskoj Gradišci, a Mirsad je radio rukovodeće poslove u mostarskom “Aluminiju”. Sada su oboje penzioneri i veći dio vremena provode u Bosanskoj Gradišci. Rasema se odlučila potpuno vratiti u BiH, a Mirsad će dogodine.
Srce na mjestu
– Po deset dana u Viborgu u Danskoj sjedila sam pored prozora ne bih li vidjela nekoga poznatog. Veoma sam društvena, volim dobre ljude, volim priču i volim Bosnu. Sada mi je srce na mjestu, ovdje zaista uživamo i družimo se s dosta ljudi – kaže Rasema.
Mirsadov životni put umnogome je drugačiji. Otac mu je iz Visokog, on je rođen u Goraždu, a živio je i u Foči, Sarajevu, Mostaru… Na pitanje osjeća li se kao Mostarac ili Fočak, Mirsad kaže da je Gradiščanin.
– Otamo si odakle je i supruga – kaže Mirsad.
Trenutno preuređuju unutrašnjost kuće na Obradovcu. Oduvijek su pomagali ljudima kojima je pomoć najpotrebnija. Zbog toga su omiljeni u gradu na Savi, među ljudima svih nacionalnosti. U njihovoj avliji uvijek se osjeti miris dobre kafe, čuju se smijeh i lijepe priče. To je i bio razlog da se odluče na povratak iz Danske, zemlje koja im je pružila ruku u najtežim vremenima.
Viborg i uspomene
– I Danska nam je poput Bosne, uvijek u srcu. Lijepo smo prihvaćeni tamo, na sjeveru, stekli smo dosta prijatelja, proživjeli dobar dio života i odlučili da penzionerske dane provodimo u svojoj Bosni. Put će nas, naravno, ponekad voditi i u Viborg, jer nas za taj prelijepi grad veže mnogo uspomena – dodala je Rasema.
Volim priču i kafane
– Ovdje, u ravnici, upoznao sam dosta dobrih ljudi, s kojima se družim. Volim priču, kafanu i vesele teme. Uživam i kad odemo u Mostar, tamo se odmaramo. Lijepo je i u Sarajevu, navratim i u Visoko i Foču, ali uvijek se vraćam u Bosansku Gradišku – dodao je Mirsad.
