Već viđeno: Davno potisnuto sjećanje, anomalije pamćenja ili posljedice reinkarnacije samo su neke od teorija koja pokušavaju objasniti fenomen deja vua.
Okidač može biti bilo što. Zvuk koji čujete, miris koji osjetite, osoba koju ugledate kakao vam ulicom dolazi u susret. Odjednom imate osjećaj da znate što će se sljedeće dogoditi, kao da ste tu situaciju već proživjeli. Gotovo 80 posto ljudi doživjelo je bar jedanput u životu fenomen nazvan deja vu, na francuskom “već viđeno”. Freudovski teoretičari pretpostavljaju da je deja vu potisnuto sjećanje iz djetinjstva koje u sličnim okolnostima ego podsjeća na prošlost.
Kognitivni psiholozi upotpunjuju priču i tvrde kako je riječ o davno zaboravljenim dijelovima memorije koji su u pravilu ugodni. Primjerice, miris s tržnice koji će odraslog čovjeka vratiti u prošlost. No teoretičari nisu dosad eksperimentalno dokazali ni jednu hipotezu. Najprihvaćenije objašnjenje deja vua danas je da je riječ o anomaliji pamćenja zbog koje nam se pogrešno čini da ponovno proživljavamo dotičnu situaciju.
Ipak, niti jedna teorija ne objašnjava kako je moguće da, proživljavajući situaciju već viđenog, znamo što će se dogoditi. Ta je činjenica većini ljudi upravo i najneugodnija – istovremeno biti svjestan da ne možemo znati što će primjerice, naš sagovornik iduće reći, a ipak čuti kako su izgovorene upravo one riječi koje smo i očekivali. Parapsihologija povezuje deja vu s reinkarnacijom. Prije nego što se inkarniramo, mi biramo uslove svog idućeg života. Iako to zaboravljamo, povremeno se ipak prisjećamo. Upravo to je deja vu.
Jamais vu
Smatra se suprotnim fenomenom od deja vua. Kod jamais vua osoba ne prepoznaje situaciju koja bi joj prema svim objektivnim mjerilima trebala biti poznata. Osoba u tom trenutku ne prepoznaje riječ, sagovornika ili mjesto s kojima je inače upoznata. Fenomen jamias vua povezuje se i s nekim tipovima amnezije i epilepsije.
Deja entendu
U doslovnom prevodu označava “ono što smo već čuli”. Pri proživljavanju iskustva deja entendua osoba je sigurna da je već čula ono o čemu se govori iako često ne zna opisati detalje situacije u kojima je to čula. Kao i kod deja vua, ne može se dokazati o čemu je zapravo riječ. Ne postoji opšteprihvaćeno naučno objašnjenje fenomena.
Presque vu
Najsličniji je osjećaju kad nam je neka riječ “na vrhu jezika”. Iako se ne možemo sjetiti u tom trenutku, čini nam se kao da ćemo doživjeti otkrivenje. Naravno, otkrivenje ne doživljavamo iako nam izgleda kao da smo na rubu spoznavanja nečeg izuzetno važnog. Iskustvo presque vua može biti zbunjujuće, kao i dezorijentirajuće.
Deja vecu
Deja vu najčešće svodimo na deja vecu. Kad se sjećamo nekog s preciznom detaljnošću, do toga da prepoznajemo zvukove i mirise, doživljavamo deja vecu. Gotovo uvijek prati ga misao da znamo što će se iduće dogoditi. Kod ovih je fenomena riječ o svakodnevnim događajima, koji nam se iz nekog razloga urežu u pamćenje.
Deja senti
Ovaj se tip fenomena bazira na osjećajima. Deja senti je mentalni proces u kojem nam se čini da smo nešto slično već osjetili. Pruža trenutno zadovoljstvo, kao da nam se ostvarilo nešto o čemu dugo maštamo. Deja senti je uvijek kratkotrajno iskustvo i nakon nekoliko trenutaka nećemo se više ni sjećati da se dogodilo.
Deja visite
Pojavljuje se rijetko, a označava prepoznavanje i snalaženje u mjestu u kojem nikada nismo bili. Upravo i to znači u doslovnom smislu – već posjećeno. Pokušaji objašnjenja ovog fenomena temelje se na ideji da nam to mjesto i nije posve nepoznato. Moguće je da smo nekad pročitali nešto o tome mjestu i da nam je to ostalo u podsvijesti.
