“Moj muž je nestao kada je moj sin imao 5 mjeseci.
Kada je počeo govoriti, uvijek je pričao da je neki loš čovjek dolazio u njegovu sobu dok smo svi spavali.
Ignorisali smo to.
Godinama kasnije, pronašla sam u njegovoj sobi mužev starinski sat, zaboravljen iza ormara. Uspaničila sam jer je moj muž nosio taj sat na dan kada je nestao.
Kada sam pitala sina o tome on se nije mogao sjetiti kako je sat dospio u njegovu sobu, a čak je tvrdio da ga nikada nije vidio prije.
Moj muž je decenijama patio od duboke depresije.
Sada je skoro 20 godina, a nikada ga više nismo vidjeli.
Ali svaki put kad pomislim na taj sat, preplavi me jeza.”
(Izvor: Brightside/Novi.ba)
