Kao dio Međunarodne civilne zaštite, Bijele kacige se uglavnom suočavaju sa zračnim napadima, ali riskiraju i snajpersku pucnjavu kako bi došli do tijela vojnika i dostojno ih ukopali. Rade pod udarom raketa i kopaju u potrazi za preživjelima, koristeći oruđe i gole ruke. Mnogi su skupo platili svoja nastojanja – prema dostupnim podacima, do sada je poginulo preko 100 aktivista Bijelih kaciga u obavljanju ovih zadataka. Duh ovih dobrovoljaca sažet je u rečenici Abela, pripadnika Bijelih kaciga: “Kada želim spasiti nečiji život, ne zanima me je li neprijatelj ili prijatelj. Brine me samo duša koja bi mogla umrijeti”.
Muhamed Elias je bio novinar – snimatelj, mladić koji je svakodnevno snimao herojske poduhvate kolega iz Bijelih kaciga. Na kraju je i sam postao žrtva Asadovog zločina.
