Muslimani ovog vremena prolaze kroz tešku, čak dramatičnu i bolnu fazu, korjenitih promjena. Dešava se to nakon mnogih godina stagnacije, zatečenosti, nesnalaženja i, shodno tome – lutanja. Neki muslimanski narodi bili su toliko izgubili vjeru u svoje vrijednosti da su se odricali svega svoga i izlaz iz nezavidne situacije u kojoj su se našli pokušavali naći čak i u samom nevjerstvu, odricanjem od svega što je imalo prizvuk vjerskoga! Tako su se obistinile Poslanikove, a.s., riječi da će se islam u nekim narodima izgubiti onako kako se izgubi boja iz odjeće usljed dugotrajnog pranja! Ali, usljed toga, izgubili su svoju snagu i doveli se u situaciju da su potpuno, ili skoro potpuno, bili ovisni o drugima, a unutar njih samih došlo je do velikog narušavanja njihovog duhovnog jedinstva. Jedni su vukli na jednu, drugi na drugu, treći na treću stranu, pa su bili paralizirani i neefikasni. Njihova duhovna osnova više nije bila jedinstvena, što je situaciju činilo još težem, a šanse za njenom relaksacijom manje izglednima.
Ipak, unutar svakog muslimanskog naroda pojavile su se svježe, zdrave snage. One sada preuzimaju inicijativu i vode borbu na više frontova unutar svojih naroda. Oni žele povratiti snagu svojim narodima, okupiti ih oko jedinstvene duhovne osnove i uključiti ih u red naprednih nacija, svjesnih svojih vrijednosti, svojih zadaća i svojih mogućnosti. Te snage uglavnom se sastoje od mladih i obrazovanih ljudi, kojima pak još uvijek nedostaje iskustva i odgovarajućih sredstava djelovanja. Sama pak činjenica da su oni na scenama širom muslimanskog svijeta sve zastupljeniji i da već počinju zauzimati i visoke društvene pozicije, budi velike nade i očekivanja u skoroj budućnosti.
Naši imami žele uzeti vlastitoga učešća u tim procesima i na području svog djelovanja dati svoj vlastiti doprinos u tome. Stoga su se i ove godine potrudili ljudima kojima se obraćaju usmeno dostaviti i pismenu poruku, jer ono što je zapisano ostaje, a ono što se samo izgovori može i da brzo padne u zaborav.
Teme i ovogidšnjeg Takvima prilagođene su potrebama naših ljudi na ovim prostorima. Osnovni cilj radove koji su ponuđeni u ovogodišnjem Takvimu, jeste da se osvježi i dodatno rastumači već stečeno znanje o nekim islamskim učenjima, odnosno aspektima islama, te da se podstaknu razmišljanja o nekim pojavama koje su danas na sceni – kod nas, ili u svijetu. Za sada, stranice Takvima ispisuju imami, no u narednim godinama očekujemo da nam se pridruže i drugi. Tu prije svega mislimo na naše kulturnjake, intelektualce i stručnjake iz raznih grana znanosti, uključujući i medicinsku znanost, i sociološku, i psihološku…. Takvim bi time mogao postati izuzetno jako sredstvo komunikacije među nama i mogao bi dati velik doprinos u razvoju našega identiteta i svijesti o sebi i svojim vrijednostima, te u podizanju opšte kulture našega svijeta. Za to se pak treba izboriti.
Nadamo se da će ova naša poruka doprijeti do mnogih i naići na širok odziv. Sami smo dužni stvarati sebi šanse: za školovanje kadrova, za otvaranje radnih mjesta i za civilizacijsku izgradnju. Samo u aktivnom odnosu prema izazovima s kojima se suočavamo, u ulaganju velikih napora i mobiliziranju svih potencijala s kojima raspolažemo, možemo svoje stanje učiniti mnogo boljim. A upravo je to Poslanik, a.s., tražio od svojih ashaba: da se aktiviraju, da nastoje postići svako dobro, da dobra i korisna djela proizvode u što je moguće većem obilju, da malo uzimaju za sebe a mnogo daju drugima iz zajednice i da kroz džemat u to pokušaju uključiti što veći broj ljudi; podstaknuti ih da se dogovaraju o rješavanju svojih problema i da u tome budu jedni uz druge. On to traži i od nas, današnjih. Nastojanja pojedinaca su, naime, ograničenog dometa. Jer, kada se tri jedinice, npr. poredaju jedna ispod druge, njihov zbir je tri, ali kada ih stavimo jednu uz drugu – tada je zbir 111! To je, otprilike, i odnos snaga i učinaka pojedinačnog i združenog djelovanja.
Eto, u ovakvim nadanjima izdajemo i ovu svesku Takvima, potpuno uvjereni u istinitost riječi Imama Malika – „da i zadnje generacije muslimana mogu biti uspješne samo na onome na čemu su uspješne bile i prve generacije“.
Nailj ef. Skenderi
