Uskoro se treba navršiti godinu dana od kako je oteta Tijana Jurić iz Subotice koja je bila u Bajmoku kod babe i djede.
Inspektori koji su radili na slučaju otmice 13 dana dok je trajala potraga i dok nije pronađeno tijelo djevojčice, progovorili su prvi put u javnosti o svemu kroz šta su prošli dok je trajala potraga.
Na ovom slučaju radili su inspektori Darko Cvijović iz Beograda i Aleksandar Rajnović iz Subotice i oni su prvi put ispričali sa čim su se sve suočavali dok je trajala potraga za stradalom djevojčicom.
– Svih tih dana vjerovali smo da je zatočena na nekom salašu, napuštenoj kući. Iako je vrijeme neumitno prolazilo, želja i misao da je djevojčica živa nije nas napuštala. Nažalost, bilo je drugačije. I da smo je pronašli nekoliko sati po prijavi nestanka, ne bi joj bilo pomoći. Nikako ne mogu da kažem da nas to tješi, ali bi nam, sasvim sigurno, bilo mnogo gore da se ubistvo dogodilo nekoliko dana po otmici, a da mi to nismo uspjeli da spriječimo. Svi smo mi roditelji… Nije to lako podnijeti. Takvi slučajevi ostavljaju duboke tragove, utiske sa kojima se treba nositi. A, ona je bila samo dijete – kaže Rajnović, vršilac dužnosti načelnika Odjeljenja kriminalističke policije u Subotici.
On kaže da mu je bilo izuzetno teško i kada su ga njegova djeca svakodnevno pitala da li su našli Tijanu.
– Imam kćerku približno Tijaninih godina. Zabranili smo joj da tih dana izlazi u grad. Vjerujem da je tako reagovala većina roditelja. Gotovo svakodnevno se u poslu susrećemo sa mnogim lošim stvarima i ljudima. Izabrali smo ovaj poziv, školovali se za njega, ali je ponekad teško nositi se sa svim što on donosi – kaže Aleksandar Rajnović.
Inspektor Cvijović kaže da nijednog trenutka nisu klonuli duhom.
– Koliko god se trudimo da ne unosimo emocije, u ovom slučaju je to bilo nemoguće. Nije postojao čovjek koji nije saosjećao sa članovima Tijanine porodice. Kontakt sa majkom Mirjanom i ocem Igorom bio je najteži. To su bili izuzetno teški momenti koji ne mogu da se opišu ni na koji način. Te scene ostaju u glavi za cijeli život – tvrdi Cvuijović.
Inspektori su na mjestu gdje je Tijana oteta ponovo preživjeli sve te teške trenutke kroz koje su prošli.
– Vraćaju mi se slike… Upravo tu sam doživio jedan od najtežih trenutaka u životu. Tijanina majka koja je odlično nosila sa situacijom i stoički primala sve udarce, prišla mi je i pitala šta smo uradili, ima li pomaka, kada ćemo da joj nađemo kćerku. A, ja ne znam šta da joj kažem. Vidim da je tuga i bol izjedaju – priča ovaj iskusni beogradski inspektor.
Mještani su traktorima obilazili njive i pomagali u potrazi. Djeca iz Subotice su se organizovala, pa su onima koji su tražili Tijanu donosila sendviče.
– Tijanin otac nas je često kontaktirao, tražio sastane sa nama. Mi smo ga primali, a on je od nas tražio konkretne odgovore. Nikada, za tih 13 dana, nismo stali. Uvijek smo imali rezervni pravac kojim smo planirali da idemo kako bismo što prije riješili slučaj. Bili smo izuzetno organizovani, nisu bile potrebne riječi, pogledi su bili dovoljni – kaže Cvijović.
