Na 150 prvenstvenih utakmica postigao je 75 golova za Partizan, što je nevjerovatan prosjek od 0,50 golova po utakmici. S Partizanom je osvojio 4 titule prvaka Jugoslavije (1960/61, 1961/62, 1962/63, 1964/65) i bio dio čuvene generacije “Partizanovih beba” koja je igrala finale Kupa šampiona u Briselu 1966. godine.
Tu sezonu Galić je proveo u JNA, pa je odigrao samo 3 utakmice u najjačem evropskom takmičenju i postigao 2 gola. Za Partizan je odigao ukupno 288 utakmica i postigao 179 golova.
Tokom rata ostao je bez oba roditelja i kao siroče završio u dječijem domu u Zrenjaninu. Tu je prvi put počeo da trči za loptom, a već sa 14 godina počinje da trenira u Proleteru. Ubrzo postaje član omladinske, a zatim i mlade reprezentacije Jugoslavije.
Za reprezentaciju Jugoslavije, Milan Galić je na 51 utakmici postigao 37 golova, pa je tako drugi strijelac u historiji nacionalnog tima, samo jedan gol iza Stjepana Bobeka. Rijetko koji svjetski igrač se može pohvaliti takvim prosjekom golova u nacionalnom timu – 0,725 golova po utakmici.
Za reprezentaciju je debitovao 31. maja 1959. godine u kvalifikacijama za EP protiv Bugarske na Stadionu JNA i već u 1. minutu postigao gol. Učesnik je Olimpijade u Rimu 1960. godine, gdje je sa jugoslovenskom reprezentacijom osvojio zlatnu medalju, a kuriozitet je da je na svakoj utakmici olimpijskog turnira postigao gol! Bio je najbolji strijelac Olimpijade sa Dancem Nilsenom.
Na SP u Čileu 1962. godine na pet utakmica Milan Galić je postigao tri gola. Te 1962. godine proglašen je za najboljeg jugoslovenskog sportistu u anketi JSL “Sport”.
Poslije Partizana igrao je za Standard iz Liježa i francuski Rems.
Jugoslovenski klupski fudbal i Partizan je napustio 1966. i sa velikim uspjehom je igrao za belgijski Standard Liege i francuski Rems.
Vrijeme i mjesto sahrane biće naknadno objavljeni.
