Naime, u vrijeme dok je Josip Broz vladao ovim područjem, svjetski lideri su se utrkivali da se susretnu s njim. On, tako, kraljici Elizabeti nije pisao pisma, iako se služio i ćirilicom i latinicom, nego je otišao direktno u London gdje je primjen uz najveće moguće počasti. Bilo je vremena i za šale i pošalice, priču u “četiri oka”, kažu i da je zasvirao na klaviru, nakon čega je kraljica bila oduševljena.
Tito je bio taj kome su se, recimo, rezolucije UN-a prvom slale, a mnoge je i sam predlagao. Njemu nečiji “veto”, pogotovo ruski, nije značio mnogo. Uostalom, sam im je 1948. rekao “ne”, i tako lično “udario veto” svemoćnom Staljinu u lice.
A ovo sad….ni blijeda sjenka.
I, zamislite, sada neki slave ruski veto…
