– Prvo, preživeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes…
– Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i vazdušnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rošulama…
– Pili smo vodu iz crijeva za zalivanje bašte, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu pića s našim prijateljima i niko nije umro zbog toga…
– Jeli smo mliječne sladolede, bijeli hleb i pravi puter, pili sokove pune šećera, ali nismo bili debeli zato što smo smo se stalno igrali napolju…
– Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, žmurke, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, fantoma i svega ostalog što je samo dječija mašta bila u stanju da smisli, sve dok se nije upalila ulična rasveta koje ionako nije bilo previše.
– Često nas niko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljski šamar bio dio vaspitanjaa bez zlostavljanja u porodici. I nikad nije bilo problema…
– Provodili smo čitave dane praveći trkačke daske od otpada iz podruma ili šupe, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice. Nakon nekoliko padova, slomljenih prstiju i modrica…
– Naučili smo kako da riješimo problem. Mi nismo imali imaginarne prijatelje. Ni prijatelje nismo dodavali nego ih vremenom sticali!
– Nismo imali ni probleme s koncentracijom u školi. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i vaspitača pa smo ipak završavali nekakve škole.
– Nama nisu prodavali drogu ispred škole. Mi nismo imali plejstejšn, nintendo, x-boks, nikakve video-igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od po podne), nismo imali video rekordere, surround sound, mobilne, kompjutere, internet, čet rums…
– Mi smo imali prijatelje i mi smo išli napolje i družili se s njima!
– Padali smo s drveća, znali se isjeći na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga. Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili tvrđave od snijega, bacali petarde za novu godinu, čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica!
– Vozili smo se biciklom ili pješke, dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!
– Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!
– Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji svijeta. Naše generacije su dale najbolje pronalazače i naučnike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I naučili smo da živimo s tim.
