Hasan: Sine, Bajram dođe, a tebe kući nema
Kad majka začuje zvuk ezana, nigdje, sine, u tuđini Bajrama nema. Svaka majka svojoj djeci se nada, a tebe kao ni prošlog Bajrama nema. Teško je majci tvojoj, dok suze svoje sa lica briše; nije majci nikad teže bilo. Moja vrata će biti odškrinuta, a kapija uredno pometena i pokošena trava. Neka mi barem miris…