Halali nam nano Hatidža
Voljeno Željezno Polje nikad neće napustiti, a kuće su morali. Ključeve o vratu nose, u ruke praunuka teslim ih čine. Teško je i bolno toprak izgubiti. Tegobu još povećava što tijela čije su duše za toprak srasle, na beton, pred očima vezira, sultana, uleme,već tivakat poliježu. Prst. Prst, kažiprst. On me iz snova sjetnih probudi…