Prvo svjedočanstvo dao je Zvonimir Matijević, sveštenik Banjalučke biskupije, koji je govorio o tome kako su ga 1992. nakon mise srpski vojnici uhapsili o odveli u Knin. Svjedočanstvo o svom iskustvu o ratu dao je fra Jozo Puškarić, franjevac, član provincije Bosne Srebrene.
Treće svjedočanstvo dala je Ljubica Šekerija koja je govorila i tome kako su je strani borci zarobili u Travniku i kako su se travnički Bošnjaci smijali dok su je odvodili u zatvor u Mehurić.
Papa Franjo je bio dirnut svjedočenjima o stradanju svećenika kao simbolu stradanja Hrvata u proteklom ratu. Poštujemo pravo Katoličke crkve u BiH da na ovakav način skrene pažnju na stradanja Hrvata u proteklom ratu. Međutim, papa Franjo nije imao snage da osudi zločine koje su činili katolici iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske nad Bošnjacima.
Izvedena je predstava svjedočenja o hapšenju časne sestre kojoj nije falila dlaka sa glave, a prešućen je strašni zločin koji su počinili Hrvati nad Bošnjacima u Ahmićima. Ovo je žalostan primjer ponašanja pape Franje, ne može se graditi mir na insistiranju da je samo jedan narod stradao.
