Damir je nekoliko trenutaka samo gledao troje djece.
Leon je prvi prišao meni.
— Mama, zašto nas on tako gleda?
Privukla sam ga sebi.
Damir je napokon progovorio:
— Lucija… jesu li to moja djeca?
— Jesu.
Na njegovom licu pojavila se nevjerica.
— Zašto mi nikada nisi rekla?
Pogledala sam ga mirno.
— Kad si otišao, rekao si da želiš novi život. Nisam te željela prisiljavati da budeš dio našeg života.
Damir je spustio pogled.
— Pogriješio sam.
Nisam odgovorila.
Viktor me uhvatio za ruku, a Lara je već držala svoj sladoled.
Damir je još jednom pogledao djecu.
— Mogu li ih upoznati?
Pogledala sam svoje troje djece.
— To nije odluka koju mogu donijeti samo ja. Ako želiš biti njihov otac, prvo moraš pokazati da to zaista želiš.
Damir je tiho klimnuo.
Prvi put nakon mnogo godina nije tražio ništa za sebe.
Samo je stajao i gledao svoju djecu.
Napomena: Priča je preuzeta i prilagođena za potrebe pripovedanja. Imena, likovi i događaji mogu biti izmišljeni ili izmijenjeni. Izvorni autor/izvor nije poznat.
