Pismo francuske sobarice o Titaniku zapanjilo svijet!

Ovo pismo nedavno se pojavilo na sajtu Redit, a okačio ga je korisnik koji tvrdi da je pismo kupio na aukciji jer je sadržaj želio da prevede na engleski jezik.
 
Rouz Ameli Ikard, za koju se vjeruje da je “posljednja preživjela sa Titanika”, je autor ovog pisma dugog čak 10 strana.
 
Pismo je datirano na 8. avgust 1955. godine.
 
Prema pismu, Ikard je bila sobarica bogatog američkog putnika Džordža Nelsona Stona, udovca koji je radio kao direktor kompanije Sinsenati Bel Telefon. On je bio udovac i brodom je putovao do Njujorka.
 
Ikardino pismo napisano je 43 godine nakon potapanja broda i adresirano je na kćerku i još jednog preživjelog, koji je nedavno preminuo, piše Hafington post.
 
Ukoliko je pravo, Ikardino pismo daje informacije o jezivim momentima kada su putnici saznali da će brod potonuti.
 
– U ovom momentu prisustvovali smo nezaboravnim scenama u kojima se horor miješao sa nevjerovatnim heroizmom. Žene, još u večernjim haljinama, neke baš tad ustale iz kreveta, jedva obučene, dezorijentisane, trčale su u panici kroz brod. Komandant Smit je vikao: “Žene i djjeca prvo!” – piše u ovom pismu.
 
Na 6. strani Ikard je opisala kako je jedan zaljubljeni par odbijao da se rastavi:
 
– Kraj mene su bili dvoje jako zgodnih i starijih ljudi. Gospodin i gospođa Straus, vlasnici velike radnje Mejsis iz Njujorka. Ona je pomogla svojoj sluškinji da uđe u čamac za spasavanje, ali je sama odbila da uđe u njega. Stavila je ruke oko vrata svog supruga i rekla mu je: “U braku smo 50 godina, nikada nismo ostavili jedno drugo, ja želim da umrem sa tobom”.
 
Na 8. stani u pismu, Ikard je opisala scenu ukrcavanja na čamac za spasavanje.
 
– Odjednom bila je tama, potpuna i nepojmljiva, vrisci, grozna vika, a ruže su rasle u sred pukotina na čamcu. Onda je to bilo to… Ponekad, 43 godine nakon tragedije… ja još uvijek sanjam to sve… – stoji u ovom pismu.
 
Vjeruje se da je Ikard preminula u julu 1964. godine u Francuskoj.