Naser Kelmendi je sa prosječnom plaćom od 180 eura i preduzećima koja posluju sa gubitkom u Sarajevu stekao imovinu vrijednu šest miliona eura.
Balkanski biznismen Naser Kelmendi, kojeg policajci u regiji opisuju kao vođu moćne kriminalne organizacije, prijavljivao je minimalna primanja u Bosni i Hercegovini (BiH), a njegova preduzeća u Sarajevu su poslovala sa gubicima.Kelmendi je u posljednjih šest godina prijavljen kao uposlenik u vlastitom hotelu Casa Grande na Ilidži, sa prosječnim mjesečnim primanjima od oko 180 eura, pokazuju dokumenti do kojih su došli novinari Centra za istraživačko novinarsvo (CIN). Njegova plata je u rangu sa minimalnom plaćom u BiH u tom periodu.
Naser Kelmendi je u Sarajevo doselio 1988. godine. Napustio ga je zbog rata, ali se ponovo vratio 1998. godine, kada je dobio i bh. državljanstvo. Do 2006. godine nije plaćao porez na lična primanja u Federaciji BiH, a u ovom periodu njegova imovina je značajno uvećana.
Od 1999. do 2009. godine kupio je nekretnine u Sarajevu za skoro 850.000 eura. Uz to, njegova fabrika sladoleda Adolado je procijenjena na približno 2.2 miliona eura.
Stara vila u Velikoj aleji sa pripadajućim zemljištem plaćena je ukupno 38.000 eura
Kelmendijev hotel, četiri kuće i stan su po nalogu Suda BiH blokirani u junu. Pod blokadom se ne nalazi njegova fabrika sladoleda u Hadžićima kod Sarajeva jer je ona uknjižena kao imovina preduzeća koje je osnovao Naserov polubrat Bećir Kelmendi.
Poslovni objekat firme Adolado u Hadžićima: Sud BiH je nije blokirao jer se zgrada nalazi u vlasništvu firme čiji je formalni osnivač Naserov polubrat Bećir
U zahtjevu za blokadu Tužilaštvo BiH je navelo da je Kelmendi imovinu stekao novcem od prodaje droge. On je u maju uhapšen u Prištini, a Tužilaštvo BiH je Interpolu dostavilo dokumentaciju na osnovu koje ga sumnjiči za ubistvo Ramiza Delalića Ćele i trgovinu narkoticima.
Pod istim optužbama Kelmendi je u ljeto 2007. godine saslušan u Tužilaštvu Kantona Sarajevo. Negirao je vezu sa ubistvom Ćele, a tada je izjavio i da nikada nije trgovao drogom, da je mrzi kao i sve što uz nju ide. Sebe je tada opisao kao trgovca, a dodao je da se u BiH bavi ugostiteljstvom i proizvodnjom sladoleda.
Na Plandištu kod Ilidže Kelmendi je kupio dvije kuće koje je platio ukupno 80.000 eura
Međutim, ova dva biznisa nisu Kelmendiju donosila profit kojim bi opravdao ulaganja u nekretnine u Sarajevu.
Počeo sa krznom i zlatom
Prema vlastitom svjedočenju, Kelmendi je sa Kosova u Sarajevo prvi put došao 1988. godine. U Privrednom gradu Skenderija je uoči rata otvorio krznarski salon i zlatarsku radnju, oboje pod imenom Miss Donna.
Kelmendi je sa firmom Avaz u oktobru 2004. godine razmijenio nekretnine. On je Avazu ustupio poslovni prostor u Zenici od 110 kvadratnih metara, a zauzvrat je dobio kuću od 1.674 kvadrata u Velikoj aleji na Ilidži. Kelmendi je doplatio i 100.000 eura
Kelmendi je 2002. godine došao na ideju o pokretanju biznisa u hotelijerstvu i proizvodnji sladoleda. Tužiocima je još kazao da je od 1999. godine pa do tada imao firmu na Kosovu koja se bavila prodajom cigareta. Ovaj posao je pokušao prenijeti i u Sarajevo, ali nije uspio, jer nije dobio dozvolu.
Svoje nove poslovne ideje u BiH je praktično počeo provoditi u junu 2004. godine, kada dolazi u posjed Hotela Casa Grande na Ilidži. Ovu nekretninu je kupio od sarajevskog biznismena Ismeta Omerbegovića Inte za 450.000 eura. Međutim, Hotel je procijenjen na približno 850.000 eura, što je bila osnovica na koju je Kelmendi platio porez.
Hotel Casa Grande u Velikoj aleji na Ilidži Kelmendi je kupio za 450.000 eura
Hotel Casa Grande nije poslovao uspješno. Prošlu godinu preduzeće je završilo sa dobiti od oko 16.000 eura, uz 17.000 eura duga dobavljačima. Finansijski izvještaji ukazuju da je prethodnih devet godina ovaj hotel imao prosječni godišnji gubitak od oko 35.000 eura.
Adolado za kredit
Kelmendi se nije proslavio ni u biznisu sa sladoledom koji je pokrenuo godinu dana nakon hotelijerskog. Sjedište firme Adolado je bilo u jednoj od Kelmendijevih kuća na Ilidži, a potom ga preseljava u tvornicu sladoleda u Hadžićima kod Sarajeva. Godinu dana poslije, 2006. godine, na stranicama jedne agencije za prodaju nekretnina oglašava prodaju tvornice.
Poslovni objekti u Hadžićima, ukupne površine 2.369 kvadratnih metara, i dalje se nalaze u vlasništvu ove firme, navedeno je u dokumentima registra Zemljišnoknjižnog ureda u Sarajevu. Vještačenjem je utvrđeno da samo objekti tvornice vrijede 2,2 miliona eura.
Stan od 53 kvadrata u sarajevskom naselju Hrasno Kelmendi je 2010. godine prodao Anesu Đulameroviću, poduzetniku iz Crne Gore, za 55.000 eura
Nakon neuspjele prodaje, Adolado je 2011. godine nekretninu u Hadžićima založio kao garanciju za dva kredita kod banjalučke Nove banke AD čiji je ukupni iznos 100.000 eura.
Tvornica sladoleda je od početka rada, od 2005. godine, poslovala sa gubicima, a kredit nije ništa promijenio. Adolado je prošlu godinu završio sa gubitkom od 44.000 eura, uz dug dobavljačima od 867.000 KM, navedeno je u finansijskim izvještajima.
Osim imovine u BiH, Kelmendi posjeduje značajnu imovinu u Crnoj Gori i na Kosovu, o čemu je CIN ranije pisao. On je 2009. godine u Ulcinju investirao u gradnju Hotela Casa Grande, a u ovom crnogorskom ljetovalištu posjeduje i više stanova. Dvojica njegovih sinova su na Kosovu vodila benzinsku pumpu i lanac zlatara. Kelmendijeve nekretnine u Crnoj Gori i na Kosovu nisu blokirane.
Bosna i Hercegovina je u maju podnijela zahtjev za izručenje Nasera Kelmendija. U Državnom tužilaštvu kažu da se kosovske vlasti do sada nisu izjasnile na ovaj zahtjev.
