Zagrljaj može biti učinkovit način pomoći muškarcima i ženama koji prolaze kroz sukobe u njihovim odnosima.
Murphy i njegovi kolege za potrebe studije telefonski su intervjuirali 404 odrasle osobe, i to svaku večer tokom dvije sedmice. Svakoj osobi postavili su, između ostalog, pitanje o raspoloženju tog dana, je li bila u nekom sukobu i je li taj dan dobila zagrljaj.
Svaka osoba morala je obaviti i fizički pregled te je ispunila upitnik o svom zdravlju i društvenim odnosima.
Na dane kada su doživjeli sukob, ali i dobili zagrljaj ljudi su prijavljivali manje negativnih osjećaja, a više pozitivnih nego u one dana kada su bili dio sukoba, bez zagrljaja.
Taj trend bio je jednak bez obzira na spol, dob, rasu, bračni status, ukupni broj društvenih interakcija i prosječno raspoloženje, a čak se prenosio i na idući dan.
Istraživanje sugerira i da fizički dodir može potaknuti blagotvorne fiziološke promjene, poput smanjenja stresnih aktivnosti mozga i srca, te oslobađanje oksitocina, koji se nazivan hormonom ljubavi.
Naravno, postoje ljudi koji se ne vole grliti, a čak i kod onih koji to vole, kakav će učinak zagrljaj imati vjerojatno ovisi o tome od koga on dolazi.
Murphyjeva studija nije ispitivala kako ove razlike utječu na reakcije ljudi na zagrljaj, međutim on i njegovi kolege rade na drugoj studiji koja će uključivati više pitanja poput onoga je li osoba eksplicitno tražila zagrljaj i od koga ga je dobila.
U svakom slučaju, zagrljaji, barem oni među bliskim ljudima, mogu biti jednostavan, izravan i djelotvoran način pružanja podrške nekome do koga vam je stalo, a ko je suočen sa sukobima u braku.
