Danas se konji prežu samo radi sporta ili uživanja. Čovjek ne bi nastao bez civilizacije, a civilizacije se ne bi uzdigle bez konja. Možda je baš ta duboka veza između čovjeka i konja spriječila da konj završi iza zidina zooloških vrtova, kao neka egzotična životinja.
U Prizrenu konjska zaprega danas nije baš uobičajen prizor. Mladi ljudi nisu zaboravili zaostavštinu svojih djedova, zahvaljujući upravo jednom čovjeku koji ljubomorno i uporno čuva tradiciju svojih predaka i čija jedina kočija još uvijek kaska ulicama preljepog, drevnog grada Prizrena.
“Dok je nostalgičnih Prizrenaca i gostiju željnih mirne i lagane vožnje opstajaće i ovaj jedini fijaker”, počeo je priču za naš portal 70-godišnji Kadri Pala, vlasnik jedinog fijakera u Prizrenu, češljajući grivu svom konju kome je dao ime Rubin.
I ako je udarila kriza na sve strane, Kadri se ne žali, kaže da je zadovoljan i da od ovog posla kojeg radi punih 30 godina može skromno živjeti.
“Prizren je veliki grad, uvijek ima zainteresovanih koji žele prošetati u konjskoj kočiji a ja sam sa svojim Rubinom u centru grada – Šadrvanu, gdje dnevno prođe i po nekoliko hiljada ljudi, tako da se ne smijem žaliti što se posla tiče”, kaže on.
Ipak stari Pala priznaje da više posla ima ljeti kada su svadbe, suneti, razna veselja, i kada je Prizren prepun turista.
“U ljetnim mjesecima posla ima preko glave. Često puta se dešava da me ljudi zovu i van Prizrena, na primjer u Đakovici, Peći, Prištini. Ako je negdje blizu onda putujem kočijom, a kada je u pitanju Priština ili Peć, moram kamionom, ali je i cijena van Prizrena veća”, kaže Kadri Pala.
Najčešće čuveni fijaker “Pajton”, kako voli da za svoju kočiju kaže Pala, vozi prema Marašu, Baždarani i starom historijskom djelu grada Prizrena. Cijena vožnje je 5 eura i traje 20 minuta.
I kako rekosmo, Prizrenci i njihovi gosti vole da se voze fijakerom – veli jedini prizrenski fijakerista, odlučan da ne dozvoli, dok može, da se fijaker sa prizrenskih ulica konačno i zauvjek preseli u pjesmu.
