Nazvala ju je “Moja pjesma za Posušje”.
“Slušam kišu,
A sjećanje me baci
U Posušje;
Jedne večeri,
Kiša zaustavi Radojkin izlazak
Na scenu;
A ona mi reče –
Kako će se vratiti.
Znam.
Zbog ljudi.
Hercegovina i ta’
Mala mjesta
Različitosti
Često nedovršena u
objašnjivosti i
poimanju.
U mojim sjećanjima
Živi
Pjesma
Najljepših slavuja,
Malog mjesta,
A ispred mojih očiju,
Tužno klizi još jedna kapljica
Po odveć’ hladnom staklu.
Kiša ispisuje svoju pjesmu,
A tisuću kapljica na prozoru
kao da vrište
U svojoj boli.”
Ona se oglasila i prije toga na ovoj društvenoj mreži, te uz sliku zapaljene svijeće, napisala:
“I nek’ gori
