Šala kao jedan vid iniciranja veselja u islamu je dozvoljena, a sam Poslanik, a.s. se šalio. U jednoj predaji koju bilježi Tirmizi stoji da je Muhammedu, s.a.v.s., prišla neka starica rekavši: ”O Allahov Poslaniče, moli Allaha da ja uđem u Džennet!” Resulullah, s.a.v.s., joj je kroz šalu odgovorio da ona neće ući u Džennet, na što se žena rasplakala i otišla. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, tada objašnjava ashabima da žene u Džennet neće ulaziti kao starice jer Allah u suri Vaki’a pojašnjava kako će one biti proživljene kao djevice i istih godina kao i njihovi muževi, te im naređuje da s tim upoznaju onu staricu.
Iako ne postoji nikakav valjan osnov za uzimanje prvog aprila za dan šale, musliman bi trebao biti svjestan da u islamu prilikom svake šale ne smije biti laži ili onoga što bi napravilo smutnju, nered i nesreću kod drugog čovjeka.
Često se prenosi slučaj interesantne šale imama koji je nastojao prikupiti donaciju na hutbi. ”I na kraju, imam jednu dobru i jednu lošu vijest za nas. Dobra vijest je ta da imamo pare za naš projekat, a loša vijest je ta što je taj novac još uvijek u vašim džepovima!”
Prvi april mnogi šaleći se iskoriste za laž, a prenosi Abdullah ibn Mes’ud, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Budite iskreni, jer iskrenost vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvou džennet. čovjek će, govoreći istinu i pridržavajući se nje, biti upisan kod Allaha kao iskren. I klonite se laži, jer laž zaistavodi bestidnosti, a bestidnost vodi u džehennem. čovjek će, lažući i postupajući po laži, biti upisan kod Allaha kao lažac.” (Buharija)
Prenosi Ummu Kulsum, r.a.: „Nisam čula Poslanika, s.a.v.s., da je odobrio laž, osim u tri slučaja: čovjeku koji kaže nešto u cilju pomirenja, čovjeku koji kaže nešto u ratu i čovjeka koji govori ženi i ženi koja govori čovjeku!“ (Muslim)
Prenosi Abdullah ibn Amir, r.a.: “Jedne prilike dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio kod nas, pozva me majka: “Doði da ti nešto dam!” Upita Poslanik, s.a.v.s.: “Šta si željela da mu daš?” Reče: “Htjela sam da mu dam hurmu.” Reče Poslanik, s.a.v.s.: “Kada mu ne bi dala ništa, na teret bi ti bila stavljena laž.” (Ebu Davud)
Laž u islamu spada u velike grijehe i svaka laž vodi ga pravljenju sutnje na Zemlji, a “Oni nastoje da na Zemlji smutnju prave, a Allah ne voli smutljivce.” (el-Ma’ideh, 64.)