Rusija neće mijenjati svoju politiku prema regiji zapadnog Balkana nakon predsjedničkih izbora na kojima je Vladimir Putin odnio uvjerljivu pobjedu, a glavne zone utjecaja ostat će Srbija i BiH, stav je analitičara.
Putin, čija pobjeda po mišljenju analitičara nije bila upitna, vodit će zemlju i narednih šest godina, a ruski utjecaj na regiju je, pogotovo u zadnje vrijeme, spominjan kao opasan i destabilizirajući po sigurnost ovih prostora.
Jasmin Mujanović, istraživač EastWest instituta u New Yorku, ističe kako se mora shvatiti da ruska politika prema regiji, i posebno BiH, nastavlja da bude ozbiljna.
“Rusija ima svaku namjeru da štiti svoje lokalne klijente, pogotovo predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, i oni neće dozvoliti da njegov režim tek tako izgubi na narednim izborima. Zato BiH javnost i političke elite, pa i međunarodna zajednica, moraju biti spremni na grube i vulgarne manipulacije izbornog procesa u oktobru, slično onome što je Putin uradio jučer ili što je Nikola Gruevski, jedan drugi ruski klijent, probao u Makedoniji kada je njegova vlada izgubila moć, a možda čak i nešta gore“, kaže Mujanović.
BiH i Srbija monete za podkusurivanje
Dodaje da Putinova pobjeda neće značajno promijeniti ruski stav prema BiH jer, “naravano, da taj njegov ‘uspjeh’ nije nikada bio upitan“.
Denis Avdagić, sigurnosni analitičar INMS-a, konsultantske kompanije iz Zagreba kaže da područje bivše Jugoslavije, a posebno BiH i Srbija, ostaju svojevrsne monete za podkusurivanje Rusije sa Zapadom.
“U medijima te dvije zemlje, a posebno u Srbiji odvija se iznimno jak proruski propagandni proces s nejasnim krajnjim ciljem. I dio političke elite kako u Srbiji tako i u BiH odnosi se prema ruskom predsjedniku gotovo podanički. Nažalost, to nije jedini lider koji regionalno prima takve “povlastice”, tako da takav utjecaj posve jasno nije ograničen samo na Rusiju i ruskog predsjednika“, smatra Avdagić.
I vanjskopolitički komentator Boris Varga kaže da Moskva nakon predsjedničkih izbora neće mijenjati odnos i politiku prema Balkanu.
Nakon rata u Ukrajini, kaže Varga, to je politika stvaranja ruskih saveznika među potencijalnim članovima za euroatlantske strukture.
“Rusija pokušava da pridobije te tranzicione države, da ih odvrati od članstva u NATO-u. Međutim, ako se tenzije između Zapada i Rusije nastave, Moskva će verovatno raditi na tome da ih odvrati i od članstva u EU. Zabluda je ono što misli Beograd da može dugo da ‘sedi na dve stolice’, Brisel i Moskva, koje su među sobom u novom hladnom ratu i koje su toliko različite – u osnovi EU je demokratija, dok se Rusija vratila autoritaritarnom načinu vođenja države“, navodi on.
Dodik u Putinovom portretu vidi sebe
Dodaje da se u Srbiji koalicija na vlasti oko Srpske napredne stranke (SNS) i njihov lider Aleksandar Vučić u mnogo čemu ugledaju na Rusiju i Putina jer su njihov primarni elektorat radikali, odnosno nacionalisti i rusofili.
“Mnogi rusofili gledaju u Putina, očekujući od Vučića da postane isti takav lider Srbije. Mnogi od njih bi voleli da imaju predsedničke izbore kao u Ruskoj Federaciji – bez građanskog društva, opozicije i slobodnih medija, sa dominantnim antizapadnim raspoloženjima u društvu. Ali se to verovatno neće dogoditi, jer ekonomski oslabljena Rusija srpskim nacionalistima na Balkanu (u Srbiji i Republici Srpskoj) nema šta konkretno da ponudi osim emocija i političkih obećanja. Srbija je ekonomski i finansijski zavisna od Zapada; okružena je članicama EU-a i NATO-a. Sledeći Rusiju, Srbija se samo udaljava od EU, postaje njen nelojalan i nepouzdan partner. Ako se to produži, perspektiva članstva Srbije u EU će samo biti maglovitija, a Zapad će Beogradu davati prazna obećanja isključivo zbog stabilnosti i pariranja Rusiji na Balkanu“.
Putin, tvrdi Varga, najviše prostora za utjecaj u regiji ima u Srbiji i Republici Srpskoj.
“I Dodik u Putinovom portretu vidi samog sebe. Zato je Dodik pogodan za izazivanje Dejtona kao simbola američke moći na Balkanu. Rusija će raznim kanalima rasklimavati stabilnost u BiH, zato bi države Zapada morale odlučnije da reaguju i personalnim sankcijama da ograničavaju delovanje pojedinih političara u Republici Srpskoj zbog separatističkih težnji. Dok za to ne bude kasno…“
Za sigurnosnog analitičara iz Zagreba Denisa Avdagića pobjeda Putina na izborima je bila posve očekujuća.
“Ostvarena je i prethodno proklamirana visoko postotna izlaznost i visoka podrška, a to na Zapadu otvara i određene sumnje u regularnost izbornog procesa. Putin i vladajuća elita očito je željela što jači legitimitet u trenutku kada je dijelu oporbe onemogućeno sudjelovanje na izborima. Izbori su se dodatno tomu održali u za posebno Ujedinjeno Kraljevstvo mučnoj atmosferi ali i s konstantnim negodovanjem djelovanja Rusije prema SAD-u, u kontekstu američkih izbora ali i hakerskih napada za koje se također optužuje Rusija“, navodi Avdagić.
Sve to, kaže on, nas navodi na jasan zaključak kako odnosi Zapada i Rusije ostaju jednako napeti kao i prije izbora.
Zaključuje da će se zbog vrlo vjerojatnog širenja sankcija, posebno prema pojedincima iz Rusije, oni dijelom fokusirati na napore jačanja vlastitih proizvodnih i privrednih kapaciteta, “a i dalje će se putem određenih žarišnih područja nastojati pokazivati utjecaj Rusije“.
