Ramiz Nukić iz bratunačkog sela Kamenice već 14 godina u šumama u blizini kuće sakuplja kosti Srebreničana ubijenih u julu 1995. godine dok su, padom Srebrenice, pokušavali doći do slobodne teritorije.
U rodno selo, ispod Kameničkog brda i zloglasne “Bukve”, vratio se sa porodicom 2004. godine. Od tada pa do danas u šumama je pronašao do 260 posmrtnih ostataka ubijenih nevinih civila.
Ni miniran teren nije ga spriječio u potrazi. Na ovaj način, kako je kazao, pokušava pomoći porodicama ubijenih Srebreničana koji više od dvije decenije tragaju za kostima najmilijih.
Ekipu Anadolu Agency (AA) dočekao je ispred kuće u selu Kamenica odakle smo krenuli do Kameničkog brda gdje je prije sedam dana pronašao nove posmrtne ostatke koje će danas preuzeti pedstavnici Instituta za nestale osobe u BiH.
Dok se kreće šumskim područjem priča o životu, ali i preživljavanju u julu ’95. kada je i on sa braćom, ocem i drugim članovima porodice, komšijama i sugrađanima krenuo preko šuma do slobodne teritorije.
“Iz Srebrenice sam krenuo ’95. Tu su mi bila dva brata, otac, stric…Nažalost, oni više nisu među živima. Nisu jedini, hiljade su poginule. Kada dođem u ovu šumu, vraća mi se onaj film i sve što se dešavalo tokom proboja. Te slike su mi i sad pred očima”, rekao je Nukić za AA dok prolazimo kroz zloglasnu “Bukvu”, prvu zasjedu na koju su naišli Srebreničani. Tu je ubijeno više od 1.000 osoba, a isto toliko ranjeno.
Prvobitno se 2002. godine vratio u svoje selo. Bio je sam. Kuća je bila uništena, sve je bio zaraslo rastinjem.
“Sa porodicom sam se vratio 2004. Napravio sam kuću. Sve sam morao raditi novo. Još prije sam počeo hodati po šumama pokušavajući pronaći oca i braću. Malo je bilo straha. Nije bilo ni sigurno. Kada sam počeo pronalaziti kosti bilo je teško. Tada sam odlučio da ih kupim kako ih pronalazim”, prisjetio se Nukić.
Stupio je u kontakt sa Institutom za nestale osobe u BiH.
“Ja pronađem, javim njima i oni dođu da snime i pokupe. Onda ide njihova procedura. A za to vrijeme ja i dalje tragam. Kosti tražim skoro 14 godina. Radim to da obradujem porodice iako nije to baš neko radovanje, ali ipak i jeste jer kada nađeš kosti makar znaš gdje ćeš ukopati te posmrtne ostatke. Hoću da pomognem porodicama jer znam kako je meni bilo teško dok nisu pronašli kosti mog oca i braće. Sada znam gdje su, u Potočarima. Bio sam u neizvjesnosti”, ispričao je Nukić.
Teško je, istakao je, danas, nakon toliko godina, pronaći kompletno tijelo, ali svaka kost je jako bitna.
“Mislim da sam pronašao do 260 posmrtnih ostataka”, rekao je Nukić dok stoji pored kostiju pronađenih na Kameničkom brdu.
Nukić svakodnevno obilazi šumsko područje u okolini njegove kuće. Ruta u dužini od oko osam kilometara nije lagana. Brdo, mala staza i blato. Oko nas samo šuma i nebo. Na većem dijelu puta vidimo ostatke konzervi, kašike, obuću, razbijeno ogledalo…Na jednom stablu nalazi se i nož koji je srastao sa drvetom.
“Ovo je pronađeno prije sedam dana. To je područje ‘Bukve’. Danas dolaze da ih pokupe. Tu su kosti od nogu, dvije od ruku, vilica, karlična kost, stopala i prsti i jedna ključna kost. Koliko godina kupim još nikada nisam pogriješio kada su kosti u pitanju. Ove godine sam pronašao četiri grupe kostiju. Pronalazim i predmete poput kašika, četkica za zube, aparat za brijanje. Nađe se i odjeće, ali ona je već propala, torbe…Puno toga je već propalo, prošle su 23 godine”, ispričao je Nukić koji ne planira prestati sa traženjem kostiju ubijenih Srebreničana.
Navodi da je područje Kameničkog brda natopljeno krvlju.
Za kolektivnu dženazu u Potočarima 11. jula ove godine do sada su spremni posmrtni ostaci 35 osoba.
U Podrinje identifikacionom centru u Tuzli nalazi se skoro 170 identificiranih žrtava, ali uglavnom zbog nekompletnosti posmrtnih ostataka porodice se još nisu odlučile za ukop.
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je smiraj pronašlo 6.575 žrtava genocida, a traga se za još oko hiljadu.
