Bila je to ugodna subota 17. februara na obalama Nila.
Temperature se kretala oko 20 stepeni Celzijusa, a na nebu nije bilo niti jednog oblačka. Jedan čovjek, koji se opako znojio, bio je Howard Carter. Nakon šest godina rada bio je na izmaku novca i snaga za istraživanje egipatske doline kraljeva i bio je na pragu najvećeg otkrića u historiji Egipta, a možda i arheologije. 17. februara 1923. godine ušao je u pogrebnu komoru faraona Tutankamona, piše Express.
Bio je on prvi čovjek u tri milenija koji je uznemirio posljednje počivalište mladog kralja. Čim je ušao vidio je zid od suhog zlata, dug više od pet metara. Na prvi pogled izgledalo je kao da je naišao na jedan ogromni grumen zlata, ali kasnije se ispostavilo da je riječ samo o pozlati čitavog zida.
Detaljnim pretraživanjem prostorije, shvatio je da je to tek prvi sloj hramova u kojem je bio sahranjen mladi egipatski faraon prije tri hiljade godina. Stotine predmeta su pronašli u tim hramovima i na kraju su otkrili najveće blago, otkrili su Tutankamonov sarkofag.
Raskošno izrađen od kvarca, pokazivao je stilizirano spokojno lice umrlog faraona. Kasnijom detaljnom analizom ustanovljeno je da Tutankamonova maska mu nije ni nalik. Naime, Tutankamon je imao težak rascjep nepca te problem sa stopalima u kojima mu je nedostajalo nekoliko kosti. Vjeruje se da su to bile genetske mane nastale kao posljedica rodoskvrnuća zato što su njegovi roditelji bili brat i sestra.
O važnosti gotovo savršeno očuvane grobnice možda najbolje govori i činjenica da je tek 1932. godine, devet godina nakon otvaranja grobnice, dovršeno izvlačenje svih pronađenih predmeta.
Nakon otvaranja grobnice pojavile su se priče o prokletstvu faraona. Ulaz u samu grobnicu bio je zapečaćen i navodno je bilo upozorenje mogućim pljačkašima da će ih stići faraonova kletva. Nakon što je Lord Carnarvon, zadužen za financiranje Carterova pothvata, umro samo mjesec i pol dana nakon otvaranja grobnice, glasine su dospjele u sve svjetske medije.
Još nekoliko ljudi je umrlo pod nerazjašnjenim okolnostima što je dalo vjetar u leđa brojnim takvim glasinama.
Sam Carter nije pridavao veliku važnost takvim glasinama i smatrao ih je apsurdnima. Međutim, on je praktično svojeručno obnovio zanimanje za stari Egipat i egiptologiji je vratio staru slavu.
Čak i danas naučnici raspravljaju o Tutankamonu, a tri hiljade stara grobnica još uvijek ima svoje tajne. Sjetimo se samo kako su prošle godine talijanski i britanski znanstvenici otkrili da je jedan od ceremonijalnih bodeža pronađenih u Tutankamonovim rukama bio izvanzemaljskog porijekla. “Očigledno kako je riječ o meteoritskom željezu zbog velikog udjela nikla, kao i prisutnosti kobalta”, izjavila je autorica istraživanja Daniela Comelli.
