Kupus salata kao iz restorana po savjetima stručnjaka!
Po nekom nepisanom pravilu kupus salata je uvijek ukusnija, slađa i mekša u restoranu nego kod kuće, zar ne? Zato vam otkrivamo na koji način je priprema jedan poznati beogradski kuhar.
Zapravo, tajna dobre salate krije se u činjenici da nasjeckani (ili narendani) kupus odstoji duže, nego kada je mi na brzinu pripremimo kod kuće. To daje vremena povrću, koje ima izobilje vitamina, da otpusti vodu i omekša pod djelovanjem soli i sirćeta pa je rezultat super ukusna salata.
Uz sljedećih par caka napravićete kupus salatu baš kao da ste je naručili iz restorana!
Potrebni sastojci:
kupus
so
šećer
jabukovo sirće
maslinovo ulje
biber
Kako da je pripremite?
Nasjeckajte kupus što tanje (ili ga narendajte), pa ga sasvim malo posolite i lagano izgnječite rukom.
Dodajte na vrh noža šećera, pa izmiješajte viljuškom i kašikom i, ako je moguće, ostavite salatu da odstoji bar desetak minuta.
Zatim prelijte sa malo jabukovog sirćeta i maslinovog ulja, pa dobro izmiješajte i pobiberite. Po želji, dodajte i malo peršuna – za dekoraciju!
VAŽNA NAPOMENA:
Mladi, zeleni kupus treba manje gnječiti i neka kraće stoji, a bijeli, jesenji kupus treba gnječiti više i ostaviti da duže odstoji.
Ova namirnica je nepresušan izvor minerala i vitamina, a još više ih ima, vjerovali ili ne – kiseli kupus.
Zbog obilja vitamina C koji poseduje kupus može da stane rame uz rame sa limunom i pomorandžom. U 100 grama kupusa ima 50mg vitamina C. Osim toga u kupusu ima znatnih količina vitamina A, B1, B2, B3, B6 i E vitamina. Tu su i vitamin P (bioflavonoidi), kao i vitamin U (metilmetioninsulfonij) koji se inače koristi u terapiji gastritisa, ulkusa želuca i duodenuma.
Ne treba zaboraviti da kupus obiluje i mineralnim materijama kao što su kalijum, kalcijum, fosfor, gvožđe i magnezijum. U svježim listovima ovog povrća nalaze se velike količine hlorofila koji podstiče povećanje hemoglobina u krvi. Upravo zbog toga preporučuje se kao redovna namirnica svima koji pate od malokrvnosti.
U kupusu se nalaze i dvije vrste materija koje koče pretjeranu aktivnost štitaste žljezde i djeluju protiv Bazedovljeve bolesti.
