Đurđevdan kao vjerski praznik nekih naroda nije pošteđen nekih paganskih običaja, s obzirom da su i među Muslimanima-Bošnjacima Gore zadržani neki od tih običaja, koji još nisu izčezli, kao na primjer: kupanje travom i ljuskom od jajeta, ustajanje prije mečke, kako ne bi mečka, čim se probudi iz zimskog sna nekog nagazila. Dakle, kao što se da zaključiti vidi se da je u pitanju slavlje za proljećem koje dolazi.
Za mlade u Gori prvi dani mjeseca maja su radost nesvakidašnja, nastupaju njihovi momačko-djevojački dani.
Gdje god žive, mladi se u maju vraćaju Gori, za njih je Gora radost i vječita težnja. Ovih dana Gora sija od ljepote, najednom sve oživi, druže se mlađi, raduju, sklapaju nova poznanstva.
Na putu prema Globoćici, između bijelih breza, formiran je i korzo od 500-600 metara. Tradicionalno na ovom skupu i na ovom korzou gledaju se i upoznaju momak i djevojka, a mladosti i ljepote u izobilju, kontrasti savremenog i tradicionalnog na svakom koraku.
Kada se čuje prvi zvuk zurli i gočeva, sva ljepota folklora dolazi do izražaja, prelijepe djevojke odjevene u tradicionalnoj goranskoj nošnji igraju kolo zajedno sa mladićima.
Tako je bilo sve do kasnih večernjih sati kada je kolona automobila počela da mili prema Dragašu, a brojni su se posjetioci put Dragaša uputili pješice, radosni i veseli… Tresla se Šara od zurli, gočeva i truba, koji su odjekivali niz Goru.
Drugi i treći dan okupljanja tradicionalno se nastavlja u selima Rapča i Brod.
