Prije 18 godina, 6. februara 1999. počela je konferencija u Rambujeu. Ovaj sastanak koji je održan u blizini Pariza, u Francuskoj, imao je za cilj rješavanje krize na Kosovu.
Konferenciju, koja je trajala do 23. februara, inicirala je i vodila Kontakt grupa, dok su posrednici bili Kristofer Hil iz SAD-a, Boris Majorski iz Rusije i Volfang Petrič – predstavnik zemalja Evropske unije.
Delegacija Kosova je prihvatila nacrt sporazuma u skladu sa principima za rješavanje krize na Kosovu, koji je predložen od strane Kontakt grupe. Srpska delegacija, iako je u načelu prihvatila predloženi sporazum, branila je stav da NATO trupe nisu smijele da pređu preko Srbije i da međunarodne snage, kao deo Ujedinjenih nacija, budu na Kosovu.
Čak i drugi krug razgovora koji je počeo 15. marta u Parizu završen je bez uspjeha. Kosovo i srpska delegacija potpisali su razne sporazume 18. marta. Kosovska delegacija je potpisala sporazum koji je ponudio međunarodni sagovornik, dok je srpska delegacija potpisala nacrt sporazuma o političkoj samoupravi na Kosovu.
I posljednji pokušaj specijalnog izaslanika SAD-a, Ričarda Holbruka, 22. marta 1999., nije bio uspješan. On nije uspio da ubjedi tadašnjeg jugoslovenskog predsjednika Slobodana Miloševića da prihvati sporazum o Kosovu i razmještanju međunarodnih trupa.
24. marta 1999. godine, NATO je počeo bombardovanje vojnih i paravojnih trupa u Srbiji. Bombardovanje je završeno 6. juna 1999. potpisivanjem Kumanovskog sporazuma koji je predviđao povlačenje jugoslovenskih snaga sa Kosova i dolazak međunarodnih mirovnih.
Nakon toga, Savet bezbjednosti UN-a usvojio je Rezoluciju 1244 kojom je predviđen protektorat – međunarodno prisustvo na Kosovu, UNMIK-a, kao civilne misije i KFOR-a kao vojne misije.
17. februara 2008. godine, Kosovo je proglasilo nezavisnost.
