Dijabetičari tokom ljeta imaju dodatni problem s hipoglikemijom. Dehidratacija kod ove grupe pacijenata nastaje zbog pojačanog znojenja.
U vrelim ljetnjim danima kod osoba oboljelih od šećerne bolesti značajno se povećava mogućnost pojave ozbiljnih tegoba, koje se mogu razviti naglo i bez posebne “najave”.
Tokom vrućina, dijabetičari izrazito gube tečnost znojenjem, što se ispoljava suhoćom usta, ispucalim usnama, opštom malaksalošću i omaglicom, a ponekad i povišenom temperaturom. Nisu rijetki ni grčevi u potkoljenicama i malaksalost. Za dijabetičare ovo je izuzetno štetno, jer manjak tečnosti u organizmu može da bude osnova drugih poremećaja koji dovede do gubitka svijesti i kome…
Osim smanjenog unosa tečnosti, dijabetičari u ljetnjem periodu jedu manje kaloričnu hranu, a više voće i povrće, što sve dovodi do padova najprije pritiska u krvi, a zatim i šećera. Zbog pojačanog znojenja gubi se i dosta elektrolita i soli, pa se preporučuje da piju slabogazirana pića koja imaju dovoljno kalijuma, natrijuma i magnezijuma.
Pad šećera je situacija koje se i ljekari i pacijenti najviše plaše. Hipoglikemija značajno narušava kvalitet života, više nego skok šećera. Problem nastaje kada pacijenti, koji dugo godina imaju dijabetes, izgube osjećaj za prepoznavanje simptoma poput zamagljenog vida, malaksalosti i opšte slabosti.
Terapiju, međutim, pacijenti ne smiju da mijenjaju na svoju ruku, već u dogovoru sa doktorom. Da bi spriječili nagle padove šećera dijabetičari treba da piju što više tečnosti, najbolje vode i to od litar i po do dva, ali ne i voćne sokove koji sadrže dosta voćnog šećera. Ako žele da se osvježe preporučuju se limunada bez šećera, i prirodno cijeđeni sokovi, kao i mineralna voda sa magnezijumom.
Osim problema sa padom šećera, ljeti su i češće infekcije na stopalima, pa doktori upozoravaju pacijente da nikako ne hodaju bosi.
